Uzorna Molitva
|
Ključni redak: „A on im reče: Kad molite, govorite: Oče naš koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje; dođi kraljevstvo tvoje; budi volja tvoja – kako na nebu, tako i na zemlji.“ Izabrani tekstovi: |
MOLITVA je zauzimala mjesto osobite važnosti u životu i učenjima našeg Gospodina. U vremenima kušnji i kad je trebalo donijeti odluke on je pristupao Nebeskom Ocu u molitvi. On je u potpunosti shvatio da Bog nikada nije zbunjen, smeten, tjeskoban, ili opterećen brigama. Promatrajući to iz prve ruke tijekom svog predljudskog postojanja, Isus je znao da planovi Svemogućega uvijek uspijevaju. Naš je Gospodin vidio kako je Božji moćni intelekt dosegao do granica svih mogućnosti i, znajući kraj od početka, uvijek postiže svoje željene ciljeve.
Zaista naš je Gospodin dobro razumio svog Oca, zbog čega mu je, s pouzdanjem, često pristupao u molitvi. Isusovi su učenici promatrali njegovu naviku molitve, kao i mir i spokoj koje bi to donijelo njihovom Učitelju, pa stoga zatražili od njega, „Gospodine, nauči nas moliti, kao što je i Ivan naučio svoje učenike.“ (Luka 11:1)
Isprva se može činiti neobičnim da bi učenici pitali Isusa da ih nauči moliti se. Mi znamo iz Biblije da su Židovi, posebno oni koji su se iskreno nastojali držati uvjeta njihovog saveza s Bogom, bili narod molitve. Kad su njihove molitve bile iskrene i srdačne, bile su prihvatljive i uslišene, i oni su zbog toga bili blagoslovljeni. Na taj način, Isusovi su učenici već znali kako se moliti i njihov je zahtijev Isusu da ih uči očito bio iz drugih razloga.
Kad su promatrali Isusa, oni su osjetili da su njegove molitve bile mnogo prisnije od samo mehaničkog oblika molitve na kojeg su oni bili navikli. Od davanja Zakona na Gori Sinaju, Izraelci su smatrali Boga udaljenom silom kojoj se nikad ne bi moglo bliže pristupiti, pa su stoga njihove molitve bile sklone odražavati taj osjećaj odvojenosti. U Isusu, su međutim, vidjeli nekoga tko se Svemogućem obraća kao „Ocu,“ i koji se molio kao da je bio u bliskom kontaktu s njim.
Sagledavajući njegov blizak odnos s Bogom, i dokaz da ga je Bog uvijek saslušao i uslišio, učenici su ubrzo počeli shvaćati veliku moć i korist Isusovih molitvi. Zbog njegovog stalnog, bliskog odnosa s Bogom, čak i u vremenima velike nevolje i tjeskobe, njihov je Učitelj uvijek izgledao spokojan. Jedan od ključeva Isusove sposobnosti da održi takvu bliskost s Ocem nalazimo u činjenici da je on uvijek, i bez iznimke, bio u potpunom skladu s voljom Božjom. Svjedočeći o tome, Isus je naveo, „Jer ja uvijek činim što je njemu ugodno.“ (Ivan 8:29)
Isus je počastio zahtijev učenika i pružio im uzor za molitvu, koji bi im, ako ga se bude slijedilo iz srca, mogao pomoći tako da ih dovede do bližeg odnosa s Bogom, kakvog je on uživao. Redoslijed njegove molitve je prekrasan, i vrlo je važan za nas kao Kristove sljedbenike. Nije slučajno da molitva počinje, kao što je navedeno u našem ključnom retku, obraćanjem Bogu sa „Oče Naš,“ i iskazivajući mu strahopoštovanje – „Sveti se ime tvoje.“ Imajući te osjećaje, isto tako kao i preostale riječi ove uzorne molitve, najistaknutijom stvari u našim srcima kad se molimo, i mi ćemo također biti u stanju imati blizak odnos s Bogom, kao što ga je imao Isus i učenici koji su bili poučeni od njega. (Mat. 6:9-15)