Dotle – Ali Ne i Dalje

„Tko je vratima zatvorio more, kad je navrlo kao iz utrobe majčine, kad sam ga oblakom odjenuo i tamom gustom povio, kad sam mu granicu odredio i vrata sa zasunom stavio i rekao: Dotle možeš dolaziti, ali ne i dalje! Tu će biti granica ponosnim valovima tvojim!“ —Job 38:8-11

KAKO svijet ulazi u 2015, postoji povećani osjećaj nesigurnosti oko budućnosti. Nestabilni događaji posljednjih godina očitovali su koliko je slabo tkivo našeg društva, i koliko je podložno iznenadnoj, neočekivanoj promjeni. Osjeća se kao nikada prije da će svijet u godini pred nama nastaviti ponirati s još većom nesigurnošću u budućnost, bez izvedivih rješenja njegovih mirijada problema i zbunjenosti. Gubi li svijet uistinu kontrolu nad svim? S ljudskog stanovišta, tako izgleda. Što je Božja perspektiva, i, što je još važnije, koji je njegov plan za rješavanje mnogih problema čovječanstva? Kontrolira li Bog još uvijek Zemljom i čovjekom na njoj?

Riječi našeg tematskog retka je Bog izgovorio Jobu, kad je dopustio da bude iskušan do krajnjih granica njegove izdržljivosti. Nakon što je potrošena sva ljudska mudrost, izražena u besmislenim riječima njegovih prijatelja, Gospodin je odvukao Joba na stranu i počeo razgovarati s njim. Samo Božji odgovor u potpunosti zadovoljava um i srce njegovog sluge.

U tom tekstu imamo Gospodinovu izjavu što se tiče stvorenja. U vrijeme kad je zemlja bila pripremana kao prebivalište za čovjeka, on je ograničio „vode,“ koje su prije toga prekrivale cijeli planet, sakupljajući ih zajedno, i tako omogućujući da se pojavi suho tlo. (1 Moj. 1:9,10) Kad smo sa strahopoštovanjem gledali kako se zastrašujuća oluja s nasilnim valovima spušta preko oceana, možda smo pomislili na razaranje koje bi se moglo dogoditi kad ne bi bilo ograničenja nametnutih žestokim i snažnim valovima izazvanih olujom. Što ako se probiju kroz nevidljivu granicu koja ih drži na mjestu i progutaju plaže po obali, ili još gore – ako se budu zaustavili kad dostignu najviše planine? Biblija nam jamči da sam Nebeski Otac upravlja morima. Premda se oblaci mogu sakupljati i valovi se kuhati i dimiti, oni imaju svoje postavljene granice. Čak i u rijetkim i ekstremnim slučajevima kad je morska obala razbijena, oni ne mogu ići dalje nego što im je dopušteno zakonima prirode koje je Bog stavio na snagu. Mi mu zahvaljujemo na jamstvu našeg teksta, „Dotle možeš dolaziti, ali ne i dalje!“

Kada proučavamo Božju Riječ mi utvrđujemo da na svim životnim područjima on ima punu kontrolu. To je bila istina u njegovom ophođenju sa njegovim narodom u prošlosti, a istina je čak i danas. Gospodin je postavio granice, vrata sa zasunom, svemu. Bilo što što pokušava ići preko granica koje je on postavio neće uspjeti, uključujući bilo koji ili sve napore velikog Protivnika – Sotone.

MATERIJALNI SVEMIR

Naš sunčev sistem – uključujući sunce i planete koji kruže oko njega – svi se kreću unutar njihovih određenih orbita. Zemlja se ne može približiti suncu više nego je Gospodin odlučio. Slično tome, svaki od planeta koji se okreću oko našeg sunca imaju svoje postavljene granice – „Dotle možeš dolaziti, ali ne i dalje!“ Nema sile u svemiru koja može skrenuti bilo koji od ovih planeta jedan dio centimetra izvan od Boga određene orbite. Znanstvenici su svjesni te točnosti i pouzdanosti o kojima nebesa svjedoče, i oni to koriste za mjerenje s potpunom sigurnošću u njegovu ispravnost.

Svjesni smo činjenice da Stvoritelj nije samo postavio granice kretanjima našeg sunčevog sistema, nego također i bezbrojnim sunčevim sistemima od kojih se sastoji galaksija u kojoj se mi nalazimo. Uzmi također u obzir i da postoje bezbrojne galaksije u ogromnom prostranstvu svemira, i da se sve one kreću unutar granica postavljenog im pravca. Razmišljajući o svemu tome, shvatit ćemo da je onaj koji je mogao stvoriti toliko mnoštvo svjetova također zasigurno dovoljno moćan da upravlja njima. Galaksije se kreću kroz nebesa tiho, prekrasno, i točno, do te mjere da se njihovi položaji mogu lako izračunati za tisuće godina. Nikada se ne događa prekidanje ili skretanje od postavljenih granica koje je Gospodin odredio.

STANOVNIŠTVO ZEMLJE

Kad je Bog stvorio Zemlju, stvorio ju je upravo takve veličine kakva odgovara njegovom naumu. „Jer ovako kaže Jehova, Stvoritelj nebesa, onaj koji je pravi Bog, onaj koji je oblikovao i načinio zemlju, onaj koji ju je učvrstio i nije ju stvorio uzalud, koji ju je oblikovao tako da bude nastanjena: Ja sam Jehova, i nema drugoga.“ (Iza. 45:18) Kad je smjestio naše praroditelje u Edenski vrt Bog im je rekao da budu plodni, da se namnože, i napune zemlju. (1 Moj. 1:28) Ovaj se proces od tada nastavio, i milijarde su ljudi živjele i umrle. Kako ulazimo u 2015, svjetsko stanovništvo trenutno broji 7,3 milijarde ljudi, i raste po stopi od 150 ljudi svake minute svakog dana.

Eksplozija stanovništva koja se događa danas postala je stvar duboke zabrinutosti mnogim ljudima. Alarm je ovladao umovima ljudi kako se bore s brojnim pitanjima povezanim s brojem ljudi koji žive na planetu Zemlji a koji je bez presedana. Mnogi predviđaju da će se sadašnji trendovi očitovati u ekstremnoj hrani, stanovanju, i nestašicom posla a koje će iskusiti skoro svi djelovi svijeta.

Čak i danas u SAD-u, trenutna statistika tvrdi da se više od 50 milijuna ljudi, ili 1 od 6, bore za hranu na stolu. U mnogim zemljama Trećeg svijeta, situacija je astronomski gora. To je sve slučaj unatoč paradoksu da širom svijeta postoji pohranjene hrane vrijedne milijarde dolara, i milijuni dolara su potrošeni u građenje i održavanje još više prostora za taj višak hrane. Jedna nedavna procjena tvrdi da trenutno postoji dovoljno hrane dostupne u svijetu da sasvim nahrani više od 10 milijardi ljudi, 40% više od trenutne Zemaljske populacije. Ipak, zbog različitih političkih, ekonomskih, i društvenih neuspjeha, milijuni na milijune nemaju pristup dovoljnoj hrani, i ostaju gladni. Oni koji proučavaju kretanje svjetskih zbivanja boje se da će se ako se stanovništvo nastavi povećavati, čak i na nešto nižoj stopi, situacija pogoršati, i da će biti ozbiljnih, svjetom raširenih nestašica hrane negdje na sredini ovog stoljeća.

S ljudskog gledišta, postoji dobar razlog biti zabrinut zbog porasta stanovništva zemlje u ovim, našim danima. Kina je 1979 stavila na snagu zakon po kojem je svaka obitelj bila ograničena na jedno dijete, i bilo koje dijete koje je bilo začeto nakon prvorođenog bilo je pobačeno. Iako se ovaj zahtijev ublažio 2013, mi se osjećamo sigurnima da naš Nebeski Otac ima bolje rješenje od toga srceparajućeg. Mi se možemo pouzdati u to da je naš Nebeski Otac postavio granice i vrata sa zasunima u ovoj stvari od velike važnosti za ljudsku obitelj. On je odlučio ukupni, savršeni broj ljudi koji će nastavati planetu Zemlju.

Kada Božje kraljevstvo – za koje se stalno molimo, „Dođi kraljevstvo tvoje. Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji“ (Mat. 6:10) – bude bilo uspostavljeno, neće se samo trebati zadovoljiti potrebe onih koji budu bili živi u to vrijeme, nego osim toga, i onih probuđenih iz smrtnog sna a koji će imati jednake zahtjeve. Biblija nam jamči da će se svaki pojedinac koji je ikada živio na ovoj zemlji, svako Adamovo dijete, vratiti iz mrtvih. (Ivan 5:25,28; Djela 15:16,17; 24:15) Oni će imati trenutne i stalne potrebe kojima će se trebati udovoljiti.

Kako proučavamo Bibliju, i čitamo o razvijanju Božjih planova i nauma kako se budu odvijali tijekom Mesijanskog kraljevstva, nalazimo mnoge tekstove koji opisuju taj slavni dan. Međutim, mi ne nalazimo niti jedan jedini tekst koji na bilo koji način upućuje na to da će prenapučenost biti jedan od problema koji će zahtijevati posebno rješavanje u to vrijeme. Čak će i toj stvari Gospodin dopustiti potomstvu naših praroditelja da se povećava dotle, „ali ne i dalje.“ On je pripremio ovu zemlju da bude dom određenom broju Adamove djece, i kad njegovi planovi i naumi budu bili ispunjeni u potpunosti, mi će mo vidjeti da je bio rođen upravo pravi broj. Biti će više nego dovoljno „ispuniti zemlju,“ nastaniti ovaj planetarni raj u radosti i obilju i udobnosti. Biti će izvedeno ni manje ni više od toga.

EPOHALNA OBILJEŽJA

Dužina različitih doba i epoha u Božjem planu bila su osmišljena od njega da budu određeni broj godina u duljinu, ni manje ni više. Razdoblje od stvaranja Adama do Potopa bilo je 1656 godina dugo. Gospodin je bio odlučio da prva epoha treba završiti upravo tada – niti ranije, niti kasnije. Ostvarilo je Božji naum u njegovom dopuštanju zla, i zatim je nova epoha počela poučavati svoje posebne pouke. Jedna od osnovnih pouka prvog svijeta bila je da anđeli ne mogu bez Božje pomoći rješiti probleme prouzročene čovjekovim padom u grijeh i smrt. Ustvari, prvi „svijet“ postao je toliko zao kao posljedica propale anđeoske intervencije da ga je Bog uništio u velikom Potopu. (1 Moj. 6:5-7; 2 Pet. 2:4,5; 3:5,6)

Nalazimo da su naredna doba također bila precizno toliko duga koliko je Bog želio da budu, kako bi ostvario svoju namjeru za to vremensko razdoblje. Patrijarhalno doba bilo je dovoljno dugo da zabilježi veliki savez kojeg je Bog sklopio sa Abrahamom: „I preko potomstva tvojega blagoslovit će se svi narodi na zemlji.“ (1 Moj. 22:18) Bio je potvrđen Izaku i zatim je prešao na Jakova. To je doba također zabilježilo veliku vjeru tih „otaca,“ kao primjer onima s kojima će se Bog ophoditi u budućim dobima. Nakon smrti Jakova, kojem je Bog promjenio ime u „Izrael,“ potomci njegovih dvanaest sinova postali su novooformljenom nacijom Izrael, i počelo je novo doba.

Židovsko doba nastavilo se kroz mnoga stoljeća sa svojim važnim „predslikama“ i „sjenama.“ (1 Kor. 10:11; Hebr. 8:5) Ono je ilustriralo nova i veća djela Božja koja su tek trebala doći, i završilo je upravo u pravo vrijeme u Božjem planu vjekova. Sa prvim Isusovim dolaskom, koga je Bog pružio za Otkupitelja čovjeka, otvorilo se Evanđeosko Doba i počelo ispunjenje predslika i sjena Židovskog Doba. To je novo doba također donijelo sa sobom poziv da se ide Kristovim stopama. Ono je stiglo, kao što bi i trebalo očekivati, na vrijeme, kao što je bilo prorečeno od proroka davnine. (Dan. 9:25-27) Bog je, kako je to i bilo, izjavio svakom dobu i njegovom djelu, „Dotle možeš dolaziti ali ne i dalje.“

DOPUŠTENJE ZLA

Vidimo to načelo tako prekrasno prikazano u dopuštanju zla među ljudima. S ulaskom grijeha u svijet, i njegovih iskvarujućih utjecaja na čovječanstvo, imamo jasnu sliku o jadnom rezultatu zloće. Ipak, mi čvrsto vjerujemo da Sotona nikada nije imao potpunu vlast nad umovima ljudske rase. Kad proučavamo komadiće povijesti nalazimo kako često dolaze do izražaja predivna načela, iako samo za kratko vremensko razdoblje. Dobri, ljubazni vođe ustali su i vladali najbolje što su mogli u pogledu njihove spoznaje i sposobnosti.

Ponekada u prošlosti, i još uvijek i u našim danima, izuzetno iskvareni režim dođe na scenu, bacajući ljude u ponor ugnjetavanja. Ipak čak i tim zlim vladarima dopušteno je vladati ne toliko dugo. U Danijelu, mi čitamo da „Svevišnji vlada kraljevstvom ljudskim i da ga daje kome hoće i nad njim postavlja najnižega od ljudi.“ (Dan. 4:17) U nekim slučajevima to je bila metoda koja je bila korištena kao providonosni utjecaj velikog Stvoritelja – da služi izvjesnoj svrsi koju on ima na umu, i da pouči konkretnu lekciju. Načelo, „Dotle možeš dolaziti, ali ne i dalje“ još uvijek vrijedi. Kako smo sretni što shvaćamo da „Svevišnji“ među sinovima ljudskim, premda on ponekada dopušta čak najnižim pojedincima da drže vlast u jednom djelu zemlje ili drugom, za određenu svrhu, i ograničenu količinu vremena.

Čovjek koji je u početku bio stvoren na sliku Božju, postao je oštećen u manjoj ili većoj mjeri svojim padom u grijeh, međutim rijetko da je izvorna slika bila u potpunosti izbrisana iz njegovog uma i srca. Stvoritelj to ne bude dozvolio, zato što on ima plan – naum – koji je usredotočen na čovjekovu obnovu u savršenost. Kad im bude bila dana puna prilika tijekom Mesijanske Kristove vladavine da se vrate k mentalnoj i moralnoj savršenosti, daleko velika većina će izabrati prihvatiti priliku da se okrenu k pravednosti. Naučivši da je grijeh „ekstremno grešan“ kroz mnoga bolna, tragična i nezaboravna iskustva kroz proteklih šest tisuća godina, čovječanstvo će se, kad bude bilo stavljeno pod povoljnu upravu „novih nebesa i nove zemlje,“ radovati hoditi putem na kojem će moći služiti Nebeskom Ocu u pravednosti, miru i vjernosti. (Rim. 7:13; 2 Pet. 3:13; Iza. 2:2-4)

LAŽNI CRKVENI SISTEM TAKOĐER OGRANIČEN

Tijekom srednjeg vijeka Evanđeoskog Doba, kad je lažni crkveni sistem držao Evropu i njene monarhije u smrtonosnom stisku, Sotonina stvarna namjera je bila da njihova moć bude pokazana tako da „ugnjetavaju svete sluge Najvišega.“ (Dan. 7:25; 2 Sol. 1:4-12) Poruka je jasna u Danijelu, Solunjanima, i u Otkrivenju, da je Bog planirao dopustiti toj sili da nastavi s nesmanjenom žestinom samo za ograničenu količinu vremena. Tijekom tog razdoblja velike kušnje za Gospodinove prave sljedbenike, bilo je postavljeno pitanje, „Koliko još, Svevišnji Gospodine, sveti i istiniti, nećeš suditi i osvetiti krv našu na onima koji žive na zemlji?“ (Otkr. 6:10)

Da je tom iskustvu bilo dopušteno da se nastavi mnogo duže nego jest, izledalo bi da bi svi sveci bili „zatrti,“ - potpuno uništeni, sa progonilačkom silom Sotoninog uređenja.

Međutim, nakon mnogo stoljeća gorkog progonstva svetih, dopuštenog od Boga da ispita prave svece u loncu taljenja, u Evropi je na scenu došao vođa koji je imao izvjesna svojstva koja je Gospodin mogao upotrijebiti da privede kraju „ugnjetavanje“ svetih. Taj novi vođa – Napoleon – bio je ambiciozan i želio je postati velikim ratnikom koji bi vladao cijelim svjetom. Za kratko vrijeme on je napravio velike korake da dostigne svoj cilj, i kroz njega je Bog priveo kraju progonilačku moć lažnog crkvenog sistema. Ivan nam u Otkirvenju nadalje kaže da će taj sistem uskoro biti potpuno uništen, i da će „krv robova njegovih,“ biti „osvećena.“ (Otkr. 19:2) Biti će u potpunosti odgovoreno na pitanje, „Koliko još…nećeš osvetiti krv našu na onima koji žive na zemlji?“ Tu će opet biti pokazana Božja moć i vlast nad svime. On je postavio „vrata i zasune.“

GRANICE VREMENA NEVOLJE

Usred žestine vremena nevolje koja sada bjesni, nalazimo da djeluju ista načela. U Mateju 24:21,22 mi čitamo, „jer će tada biti velika nevolja kakve ne bijaše od početka svijeta sve dosad, niti će je ikada biti [ponovno]. I kad se ne bi skratili oni dani, ne bi se spasilo nijeno tijelo. No poradi [kroz izabrane] izabranih skratit će se dani oni.“ Gospodin dopušta bjesnim valovima svjetskih nemira, ratovima i glasovima o ratovima, ekonomskim katastrofama, političkim prevratima, terorizmu, kriminalu, drogi, i pošastima da gotovo potpuno obaviju zemlju, dovodeći svijet do samog ruba potpune propasti. On kaže, „ i kad se ne bi skratili oni dani.“ Zaista, da Bog nije postavio granice, vrata sa zasunima, čovjek bi se gurnuo preko litice u ponor vječnog uništenja. Međutim, Gospodin će umiriti more – oluju ljudske borbe i strasti.- govoreći, „Utihni! Umukni!“ (Mk. 4:39)

Ti će dani biti skraćeni kroz izabrane. „Ovako kaže Jehova: U vrijeme milosti svoje uslišio sam te, u dan spasenja pomogao sam ti. Čuvao sam te da bih te postavio za savez narodu, da se obnovi zemlja, da se ponovno podjele opustjela nasljedstva.“ (Iza. 49:8) Premda će izabrani – Krist, glava i tijelo – intervenirati da spriječe totalno uništenje čovječanstva i njegovog zemaljskog doma, oni će naslijediti „opustjela nasljedstva.“ Međutim planeta Zemlja će postojati zauvijek. (Prop. 1:4) Ona će biti nasljedstvo crkve, i oni će imati prednost „obnoviti zemlju“ – vratiti je natrag u prvobitno savršenstvo koje su uživali Adam i Eva u Edenskom Vrtu.

„Velika nevolja“ o kojoj je govorio Isus, također treba imati poseban utjecaj na Izraelsku naciju, Božji izabrani narod „zbog svojih praotaca.“ (Rim. 11:28) Glede onih koji će doći protiv Izraela, Bog kroz proroka kaže, „Navalit ćeš na Izraela, narod moj, poput oblaka kad pokriju zemlju. U posljednjim danima to će se dogoditi, dovest ću te da napadneš zemlju moju, da me narodi upoznaju kad pred očima njihovim na tebi, Gože, očitujem svetost svoju…U taj dan, u dan kad Gog dođe na zemlju Izraelovu, kaže Svevišnji Gospodin Jehova, gnjev će mi iz nosa planuti…I uzveličat ću se i posvetit ću se i objavit ću se pred očima naroda mnogih, i tada će znati da sam ja Jehova.“ (Ezek. 38:16,18,23) Opet će se pokazati istinitim, „ Dotle možeš dolaziti, ali ne i dalje! Tu će biti granica ponosnim valovima tvojim!“ Kada Gospodin uđe u sukob da spasi Izrael od potpunog uništenja, i bude se borio za njih „kao u dan boja svojega,“ snage Goga i svih naroda koji su se došli boriti biti će zaustavljene. Oni će biti bespomoćni pred Bogom.

VIZIJA ZA ODREĐENO VRIJEME

Prorok Habakuk (vidi članak o Habakuku kasnije u ovom broju) napisao je ove riječi prije mnogo stoljeća: „A Jehova mi je odgovorio: Zapiši viđenje i čitljivo ga zabilježi na pločice , da ga čitatelj može naglas tečno čitati. Jer to će se viđenje ispuniti u vrijeme koje je za to određeno. Viđenje juri prema kraju i neće slagati. Ako i oklijeva, čekaj ga, jer će se sigurno ispuniti. Neće zakasniti!“ (Hab. 2:2,3) Velika vizija koja je nadahnula sve Božje svete proroke od postanka svijeta – uspostava Kristovog kraljevstva na zemlji – doista se čini kao da oklijeva. Zašto je to tako?

Bog ima razlog za „oklijevanje.“ Ovo se doba mora nastaviti sve dok djelo koje je osmišljeno za njega ne bude dovršeno. Tada će on reći, „Dotle možeš dolaziti, ali ne i dalje.“ Evanđeosko će se Doba nastaviti sve do upotpunjenja Krista, glave i tijela, i vrnunca vremena nevolje u Harmagedonu. Tada će, uspostavom Kristovog kraljevstva ovdje na zemlji biti uvedeno novo doba – Mesijansko Doba. Iako nam se čini kao da oklijeva, trebamo čekati na njega strpljivo. U stvarnosti, „neće zakasniti,“ nego će donijeti sa sobom svu radost i blagoslove života, mira, zdravlja i sreće koje bi savršeno ljudsko srce moglo poželjeti.

NAŠE SU KUŠNJE TAKOĐER OGRANIČENE

U našim osobnim iskustvima, postoje mnogi ispiti jedne ili druge vrste a koje Gospodin dopušta da dođu na nas da ispitaju naš karakter. Bog će odlučiti već prema našoj reakciji da li smo spremni za mjesto koje on ima na umu za nas u kraljevstvu, ili trebamo još iskustava, ili vodstvo, po nekoj određenoj liniji. Nekima od tih iskustava je dopušteno da kraće traju – druga su duža – ovisno o našim potrebama. To je mjera koju Gospodin koristi da odluči koje kušnje i ispiti su neophodni za nas da ih izdržimo. Kad se naša potreba i Božji naum budu ispunili i zadovoljili, mi možemo počivati u jamstvu da će nam doći olakšanje. „Dotle možeš dolaziti, ali ne i dalje“ Božje je obećanje njegovoj izabranoj djeci.

Svaki posvećeni vjernik je dragocjen Gospodinu, i on se ophodi sa svakim na individualnoj osnovi. Zaista, on također radi s nama kao s ekklesijama njegovog naroda kad se okupimo da ga obožavamo na našim različitim sastancima i kongresima, izlijevajući na nas svog Svetog Duha istine, otkrivajući nam još više svoju Riječ, i nadanjujući nas na još veću ljubav i dobra djela. (Hebr. 10:23-25) Međutim, temelj na osnovu kojega ćemo mi na koncu potvrditi svoj izbor i poziv je pojedinačna vjernost našem zavjetu posvećenja.

Bog prilagođava naše kušnje i ispite u skladu s našim individualnim potrebama. Baš kao što graditelj oblikuje kamen ili komad drva kako bi odgovarao određenom mjestu u domu kojeg on gradi, tako i Bog ima posebno mjesto u vidu za svakoga u svom „hramu.“ (1 Kor. 3:16) Tesar ili klesar ne oblikuju slučajno komad građevnog materijala, a zatim love da što prije nađu mjesto za njega da ga tamo uglave. Umjesto toga on je izrezan, oblikovan, izbrušen i blanjan, ili je idječen i izrezbaren, tako da bi se točno uklapao u mjesto koje je za njega namjenjeno.

S vremenom nam naše kušnje mogu izgledati toliko okrutnima i teškima za nositi, ali ako se sjetimo da smo bili oblikovani za Gospodarevu upotrebu, njegovim veličanstvenim dizajnom, imat ćemo čvrstinu da budemo podložni i da naučimo lekcije koje on ima za nas u iskustvu. Ponekada čujno, ali mnogo češće u sebi, naš vapaj ide gore, „Koliko još, o Gospodine?“ Neka bi smo našli utjehu u Božjem obećanju: „Nikakva kušnja veća od ljudske snage nije vas zadesila, osim obične ljudske. Bog je vjeran i neće dopustiti da budete kušani preko vaših snaga, nego će vam zajedno s kušnjom dati sretan ishod da je možete podnijeti.“ (1 Kor. 10:13 Biblija na Temeljnom Engleskom)

Naš Svemudri Nebeski Otac odlučuje – i njegove su odluke savršene – kada su naše kušnje ostvarile razvijanje miroljubivih plodova pravednosti, i usavršavanje karaktera kojeg on očekuje od svakog Novog Stvorenja. Veliki Bog svemira, koji sa svime upravlja, usmjerava sve i jedno od naših svakodnevnih iskustava. On nikada neće dopustiti da ona idu toliko daleko u našim individualnim životima da bi smo bili oštećeni njima. Našoj će kušnji biti dopušteno ići samo „Dotle“, i ne „dalje.“ Kako je dragocjena ova misao onima čija su srca i misli usredotočene na Gospodina. (Iza. 26:3)