Habakukovo Proročanstvo

„Breme koje vidje prorok Habakuk.“ —Habakuk 1:1

RIJEČ „BREME“ NA početku ove knjige nekako zvuči neobično. Različiti prevoditelji preveli su ovdje upotrijebljenu Hebrejsku riječ – massa – kao „proročanstvo,“ „poruka,“ i „objava“ Strongova konkordancija daje joj značenje „izričaj, uglavnom propasti.“ U Izrekama 30:1 i 31:1 ta je Hebrejska riječ također prevedena „proročanstvo.“ Međutim, misao prenešena s riječju „breme“ lijepo izražava prorokove emocije što se tiče vizije. Bog mu je dao pretpregled suda koji će doći na Izrael, kojega će slijediti kazna na poganske narode koji su bili korišteni od Boga da izvrše taj sud. Zacijelo da se sakupljene Habakukove izjave mogu dobro kategorizirati kao „navještaj propasti,“ i vrlo je sigurno da su bile breme prorokovom umu i srcu dok je razmišljao o njihovom značenju.

Mi ne znamo gotovo ništa o Habakukovoj pozadini – gdje je živio, ili koliko dugo. Nije nam rečeno tko su bili njegovi roditelji, niti možemo biti sigurni u to kada je primio svoju proročku viziju budućnosti. Zbog prirode proročanstva, mnogi Bibličari stavljaju vrijeme za njegovo izricanje kratko prije nego je Nebukadnezar domarširao sa svojim vojskama da svrgne Jeruzalem i odvede Židove kao zarobljenike u Babilon. Uvjeti su se u Izraelu u to vrijeme pogoršali do točke da ljudi nisu bili ništa bolji od poganskih nacija koje su ih okruživale. Zaboravili su na poseban odnos kojeg su imali s Bogom i na njihov savez s njim.

HABAKUKOV PRIGOVOR

Veoma je lako razumjeti Habakukovu tjeskobu kada pročitamo njegove uvodne riječi. On se molio, „Dokle ću Gospodine, vapiti a ti nećeš da čuješ? Dokle ću ti vikati: Nasilje! A ti nećeš da izbaviš?…gledam muku i grabež i nasilje pred sobom, i kako podižu svađu i raspru. Zato se ostavlja zakon, i sud ne izlazi nigda, jer bezbožnik optječe pravednika, zato sud izlazi izopačen.“ (Hab. 1:2-4)

Habakuk je vidio kako su nasilje, bezakonje, i nepravda prošli nekažnjeno. Primjetio je kako zli tlače pravednog, i svjedočio je tome kako se nije uvažavalo Božji zakon, koji zabranjuje sve to. Uvodni reci Habakuka ukazuju na to da je on prigovarao opetovano na te uvjete, i sada se pitao da li je Bog čak čuo njegov vapaj. Bog se, međutim spremao poduzeti korake s obzirom na tu situaciju. On je rekao Habakuku, „Jer, evo, ja ću podignuti Kaldejce, narod ljut i nagao, koji će ići po zemlji širom da osvoji naselja koja nisu njegova. Žestok je i strašan, sud njegov i vlast njegova od njega izlazi.“ (Hab. 1:6,7)

Habakuk je iz tih proročanskih riječi znao što budućnost treba donijeti njegovom narodu, jer u njima je Bog prorokovao da ih Kaldejci – Babilonci – trebaju uništiti kao naciju. Zaista, proročanstvo ukazuje da su Kaldejci bili određeni u samu svrhu suda i ispravljanja Izraela. (redak 12) Međutim, Habakuk je bio zbunjen, zašto bi Gospodin trebao koristiti tako zlu naciju da to izvrši. On je pitao, „Čiste su oči tvoje, da ne možeš gledati zla, i bezakonja ne možeš gledati; zašto gledaš bezakonike? Mučiš, kad bezbožnik proždire pravijega od sebe.“ (redak 13) Premda je Izrael bio zao narod, ipak su u Habakukovim očima bili bolji od poganskih Kaldejaca. Kako bi Bog mogao dati pobjedu Izraelovom neprijatelju kad je taj neprijatelj još uvijek bio gori od Izraela? Izgleda da je proroku, Božja metoda dovođenja stege i ispravljanja Izraelu, stvorila više problema nego ih je riješila.

Želeći razumjeti tu zamršenu situaciju, Habakuk je stao na Stražarskoj kuli „i motrio da vidi šta će mi reći i šta bih odgovorio onome koji me karaše.“ (Hab. 2:1) Habakuk se, s pravom ili ne, usudio dovesti u pitanje Božji način rješavanja njegovog prvobitnog prigovora. On je znao da zaslužuje biti ukoren zbog toga, ali ipak je želio čuti Božje razloge za korištenje zlih pogana da kazni Izrael – u njegovim je očima to izgledalo kao nevjerojatna i nerazumna metoda. Kroz ostatak ovog proročanstva, Bog je zaista objasnio svoj daljnji plan djelovanja, i razloge za njega.

ZLO NEĆE UISTINU POBJEDITI

„A Jehova mi je odgovorio: Zapiši viđenje i čitljivo ga zabilježi na pločice, da ga čitatelj može naglas tečno čitati. Jer to će se viđenje ispuniti u vrijeme koje je za to određeno. Viđenje juri prema kraju i neće slagati. Ako i oklijeva, čekaj ga, jer će se sigurno ispuniti. Neće zakasniti!“ (reci 2,3) O kojem viđenju Bog govori, i što je bilo to što je Habakuk trebao zapisati? Odgovor je samo proročanstvo—breme i poruka koju je vidio, i što mu je Bog rekao. Osim toga, zbog važnosti koju Bog polaže na tu proročansku poruku, isto tako kao i sigurnosti njenog ispunjenja, Habakuk je dobio upute da ju zapiše na pločice—glinene pločice—a ne na raspadljive pergamente.

Ranije, u prvom poglavlju, Bog nam skreće pažnju na važno načelo u njegovim riječima kroz proroka. On izjavljuje, „Čudite se, jer se u vaše dane izvršava djelo u koje ne biste povjerovali ni da vam tko o njemu (unaprijed) priča!“ (redak 5) Apostol Pavao je citirao te riječi, kako je zabilježeno u Djelima 13:41, da na sličan način naglasi uvjete njegovih dana. Načelo koje se naučava u ovim riječima je da je vrlo lako paloj ljudskoj prirodi ne vjerovati bilo kojem proročanstvu koje najavljuje nevolju ili kaznu, posebno ako se čini da njegovo ispunjenje oklijeva. Međutim, Gospodinova je riječ sigurna, kao što je bila i u slučaju Habakukovog proročanstvam i propasti najavljene Izraelu. Bog je rekao da se njegova riječ nikada „neće vratiti njemu bez ploda.“ (Iza. 55:11)

Habakuk nikada nije sumnjao da će Božji sudovi doći na Izrael, premda su mnogi u Izraelu našli za shodno sumnjati, i bilo im je jako teško zamisliti da bi Bog ikada kaznio svoj izabrani narod pokazujući naklonost narodu koji je bio daleko lošiji i nevjerniji od Izraela. Pitanje koje se postavilo onda, još uvijek je na snazi, a to je zašto Bog dopušta da zlo i dalje traje, bilo to zlo kod Izraelaca, Kaldejaca, ili bilo kojeg drugog naroda ili pojedinca među ljudstvom. Odgovor je da, premda može izgledati kao da zlo prevladava neopaženo, ipak će zaista na kraju doći dan za razračunavanje svim slučajevima.

Ostatak drugog poglavlja predskazuje pet jao protiv osvajača, čija se duša „podigla“ protiv Izraela. „Teško onome tko umnožava što nije njegovo.“ „Teško onome tko zao dobitak stječe za kuću svoju.“ „Teško onome tko grad podiže krvoprolićem.“ „Teško onome tko bližnjima svojim daje piti i piću dodaje bijes svoj i gnjev, da ih opije.“ „Teško onome tko govori komadu drva: Probudi se! I kamenu nijemome: Ustani!“ (reci 6, 9, 12, 15, 19 NS)

Ovdje je bio odgovor na Habakukovo teško pitanje. Kaldejci, najmoćnije carstvo koje je svijet ikada vidio—predočeno sa zlatnom glavom u Nebukadnezarevom snu o liku—biti će potpuno poniženo i kažnjeno u od Boga određeno vrijeme. Moćni Babilon, kao što je Izaija prorokovao, na koncu će biti u potpunosti uništen. „Babilon, ukras kraljevstava, ljepota i ponos Kaldejaca, bit će kao Sodoma i Gomora kad ih je Bog uništio. Nikad više neće biti nastanjen, neće ga više biti ni u jednom naraštaju budućem.“ (Iza. 13:19,20) Ovo se proročanstvo toliko temeljito ispunilo da čak do današnjeg dana jedino divlje zvijeri žive u ruševinama Babilona.

Mi vidimo mnoge sličnosti između doslovnog Babilona Habakukovog proročanstva i simboličnog Babilona sadašnjeg Evanđeoskog Doba. Pisac Otkrivenja Ivan govorio je o onome što je promatrao u viziji: „I ugledao sam ženu kako sjedi na skerletnoj zvijeri,…Na čelu joj je bilo napisano ime, koje je tajna: BABILON VELIKI, MAJKA BLUDNICAMA I GADOSTIMA ZEMALJSKIM. I vidio sam da je žena pijana od krvi svetih i od krvi svjedoka Isusovih.“ (Otkr. 17:3,5,6) Ovo Ivanovo proročanstvo se ne odnosi na doslovni Babilon Habakukovih dana. To carstvo je već bilo prošlo sa svjetske scene, davno prije nego što je Otkrivenje bilo napisano. Ovaj Babilon predstavlja jednu drugu veliku silu koja je tlačila Božji narod, i vjerni se opet mogu pitati zašto Bog dopušta da takvo zlo prevladava? Međutim, ovdje nam je ponovno zasigurano, iz Božje riječi o vremenu kada „Pala je, pala je bludnica Babilon veliki…Zbog toga će u jednom danu doći nevolje njezine: smrt i tuga i glad te će biti spaljena vatrom, jer je silan Jehova Bog, koji joj je sudio…Ovako će u trenu biti zbačen Babilon, grad veliki, i više ga nikada neće biti.“ (Otkr. 18:2,8,21)

Ako ponekada počnemo misliti da sile zla pobjeđuju, ili da nepravedni žive jednako dobro, ili bolje, od pravednih, ili da se oklijeva sa uspostavom Kristovog kraljevstva—sjetimo se Habakukovog proročanstva. Uništenje koje je Bog prorekao zaista je došlo na Jeruzalem, unatoč činjenici da ljudi nisu vjerovali da će se to ikada desiti. Uništenje koje je Bog prorekao da treba doći na doslovni Babilon također je došlo i prošlo, točno na vrijeme.

Prema tome, možemo biti sigurni da će se uništenje simboličnog Babilona također dogoditi, činilo se ili ne da proročanstvo oklijeva. Mi se ne radujemo uništenju, ali znamo da sadašnji zli uvjeti moraju biti uništeni prije nego blagoslovi kraljevstva mogu poteći ljudima, i u tome leži naš interes. To je „viđenje“ za kojim čeznemo—uspostava Kristove vladavine pravednosti i mira, koja će blagosloviti sve narode na zemlji. I Habakuk je također bio zaintersiran oko Božjeg konačnog nauma da blagoslovi čovječanstvo. On je rekao, „Jer zemlja će biti puna znanja o slavi Jehovinoj kao što je more vode puno.“ (Hab. 2:14)

Ponosni su se Kaldejci pouzdali u ljudsku moć. „Zato žrtvu prinosi potegači svojoj [svojoj snazi].“ Žrtvujući svojoj „potegači“ ona im time postaje bog—bog u kojem „nikakva nema daha.“ Kako suprotno od jedinog i pravog Boga—Boga koji stanuje „u svetome hramu svojemu. Šuti pred njim, sva zemljo.“ Zaista on ima moć ušutiti svu zemlju, uključujući lažne bogove koje su ljudi načinili. (1:16; 2:19,20)

PRAVEDNIK ĆE OD SVOJE VJERE ŽIVJETI

Četvrti redak drugog poglavlja nadasve je važan. „Gle onoga koji se uznosi—njegova duša nije prava u njemu; a pravednik će od svoje vjere živjeti.“ Ovo je jedan od samo dva retka iz knjige Habakuka koji su bili citirani u Novom Zavjetu. Posebno je ovaj redak pružio dokaz Apostolu Pavlu za ključno učenje—opravdanje vjerom. Knjiga Rimljanima ima puno toga za reći o vjeri. Samo u toj knjizi ta se riječ pojavljuje trideset i devet puta. Nakon nekoliko uvodnih riječi, Pavao je citirao iz Starozavjetnog citata, govoreći, „Jer se pravednost Božja u njemu otkriva iz vjere u vjeru, kao što je pisano: A pravednik će od vjere živjeti.“ (Rim. 1:17)

U ovom sadašnjem životu, nepravedni živi jednako dugo kao i pravedni. Međutim, koliko stoji do Božjeg vječnog nauma, to neće uvijek biti slučaj. Citirajući Habakukove riječi, Pavao ih uzdiže na višu razinu pokazujući da život kojeg uživa „pravedni“ može doći jedino kroz vjerovanje i prihvaćanje Krista. U prethodnom retku, on je naveo, „Evanđelje Kristovo…je sila Božja na spasenje svakomu koji vjeruje.“ To spasenje je ono što sačinjava to „življenje,“ i jedino je dostupno onima koji imaju vjeru. U nekoliko sljedećih redaka, Pavao objašnjava kako je Božja srdžba na onima koji nemaju vjeru, i da bez Božje naklonosti nitko ne može primiti blagoslov vječnog života.

Židovi Pavlovih dana vjerovali su da se Božja naklonost može zaraditi držanjem Zakona—to jest, opravdanje djelima. U svom pismu Galaćanima, Apostol je Pavao ponovno koristio ovaj isti Habakukov tekst da dokaže tu pretpostavku krivom, i da pokaže važnost vjere u uspredbi s djelima: „A da se pred Bogom nitko ne opravdava Zakonom, očito je—jer: Pravednik će od vjere živjeti. Zakon pak nije od vjere.“ (Gal. 3:11,12)

HABAKUKOV PSALAM SPASENJA

Vidjeli smo da prvo i drugo poglavlje u ovoj knjizi sadrže breme, ili proročanstvo, koje je Bog dao Habakuku. Treće je poglavlje u drugačijem obliku. To je psalam—počinje s potpisom, a završava s naslovom, na način sličan Davidovim psalmima.

Neki su Bibličari mišljenja da je taj psalam bio kasnije dodan knjizi, ali to se ne čini vjerojatnim. Kada uzmeš u obzir Habakukovo stanje uma i njegovu spoznaju da su Kaldejci bili određeni da dođu na Izrael, izazivajući uništenje nacije, očeklivali bi smo da postupa kao što i je. Kao čovjek vjere, on je prirodno usmjerio svoje misli prema Bogu, i komponirao himnu hvale velikom Stvoritelju, prisjećajući se da je toliko puta u prošlosti intervenirao s posebnim spasenjem za Izrael. S obzirom da je napisan poetskim stilom, mnogo je teže za razumjeti ta posebna ukazivanja, međutim mnoge se od njih može identificirati promišljenim razmatranjem.

U šestom retku trećeg poglavlja, on govori o vremenu kad je Bog „razmetnuo narode,“ ukazujući na ulazak Izraela u zemlju Kanaan. Spasenje je ponovno došlo kad je „bezdan ispustio svoj glas, uvis podignu ruke svoje,“ ukazujući na vodene zidove kroz koje su Izraelci prošli prolazeći Crveno more. (redak 10) Dano je ukazivanje na Jošuinu Bitku za Gibeon, kada „Sunce i mjesec stoje u prebivalištu svojemu.“ (redak 11)

Svrha ovog psalma je sažeta u trinaestom retku: „Izašao si na spasenje puku svojemu.“ Prisjećajući se tih čudesnih primjera Božje intervencije u korist njegovog naroda, Habakukove su se nade uzdigle da će se Bog ponovno sjetiti Izraela u njihovom vremenu nevolje. Premda je on vjerovao Božjoj riječi da Kaldejci budu bili kažnjeni, to ga nije spriječilo da se nastavi nadati tome da Bog bude spasio svoj narod. Iako se to nije dogodilo u Habakukovim danima, nama je ovim riječima od Apostola Pavla zajamčeno konačno spasenje Izraela, „I tako će se sav Izrael spasiti, kao što je pisano: Doći će sa Siona Izbavitelj i odvratiti bezbožnost od Jakova.“ (Rim. 11:26)

Habakuk se molio da „počine u dan nevolje“ koja je uskoro trebala doći na Izrael. (Hab. 3:16) Dali je mislio da želi počinuti duhovno, ili se molio za počinak u smrti, ne možemo biti sigurni. Bez obzira što bilo slučaj, načelo je važno. U vremenima nevolje, trebali bi smo se moliti da možemo počivati u Gospodinu, znajući da on ima potpunu kontrolu nad svakim iskustvom koje dođe na nas.

POUKE ZA NAŠE VRIJEME

Da se ova knjiga bavila jedino s uništenjem Izraela u Habakukovim danima, i s uništenjem koje je kasnije došlo na Kaldejce, Bog ne bi uputio Habakuka da ju napiše na trajnim glinenim pločicama tako da budu sačuvane za našu upotrebu. Sve knjige naše Biblije sadrže pouke na mnogim različitim razinama. Razmotrimo nekoliko misli koje nam mogu biti od koristi danas iz riječi Božjeg svetog proroka.

„Jer djelo ja činim u vaše dane, djelo za koje ne biste povjerovali kad bi vam se pripovjedalo.“ (Hab. 1:5) Izrael je trebao vjerovati poruci koju im je posebno uputio Božji prorok, ali je samo nekolicina to učinila. Oni koji su bili rođeni pod Židovskim zakonom u Pavlovim danima slično tome nisu mogli vjerovati da Bog proširuje svoju perspektivu kako bi uključio Pogane. Danas, mi propovjedamo dolazeće kraljevstvo, i kraj ove duge noći grijeha i smrti. Ipak, većina ljudi jednostavno kaže da je to predobro da bi bilo istina. Kako je istina da je vjera, i uvijek je to bila, rijetka roba.

Bog ima svoje vlastite metode za rješavanje problema, i njegov način postupanja s njima vjerojatno nije naš način, budući da on ima na umu određene lekcije a za koje su iskustva osmišljena da ih pouče. Bog nam kaže, „Kao što su nebesa viša od zemlje, tako su moji puti viši od vaših putova.“ (Iza. 55:9) S vremenom bi nam se moglo dogoditi da idemo k Bogu sa riješenjem problema, i tražimo da njegov blagoslov bude na našem rješenju, umjesto da kao što bi bilo ispravno idemo k njemu s problemom, i tražimo od njega pomoć i vodstvo u njegovom rješavanju. Mi mu možemo reći da trebamo bolje zdravlje kako bi smo služili drugima, ili novac da možemo ići na kongres, ili više pouzdaniji automobil da vozimo braću na kršćanske sastanke. To su sve naša rješenja. Neka bi smo bili sigurni da slijedimo Božja rješenja, ne naša vlastita.

Od početka vremena, Bog se kretao u pravcu ostvarenja svojih planova na način koji se činio tajanstvenim, i stoga mi trebamo nastojati biti u skladu s njim da bi smo razumjeli kako možemo raditi s njim. Bog se nije gnjevio na Habakuka zato što je on bio zabrinut oko Izraela. On se neće gnjeviti niti na nas kad mu dolazimo s našim problemima. Međutim, imajmo uvijek na umu, da su njegovi putevi uzvišeniji od naših puteva, i uvijek su najbolji za našu konačnu duhovnu dobrobit.

Danas kao i u Habakukovim danima, mnogi sebični, svjetovno orijentirani ljudi izgleda kao da uspijevaju. Mi svi znamo da nije mudro „suditi knjigu po njenim koricama,“ ali ipak smo to skloni činiti svejedno. Čini se kao da svjetovne agencije, vjerske grupe, društvene i političke organizacije, ostvaruju velika postignuća za svoje članove, no takva spoljašnost nam ne bi trebala značiti ništa. Mi bi smo trebali razmišljati o onome što je gore. Zemaljski napredak nije dio našeg saveza na žrtvi. Budući da trenutno velika većina čovječanstva nije u saveznom odnosu s Bogom, ono što im se događa u sadašnjem zlom svijetu ne bi trebala biti naša briga.

Zašto Bog dopušta zlo? To je najvjerojatnije jedno od najtežih pitanja s kojim se isreni Kršćani suočavaju. Habakuk je naučio da Bog nije imao namjeru dopuštati zlo beskrajno, nego onoliko dugo koliko to odgovara njegovim naumima, i ostvari njegove projekte. Bilo je vrijeme kad je priveo kraju naklonost Izraelu zbog njihovih zlih postupaka. Kasnije je došlo vrijeme kada je Kaldejsko carstvo bilo zbrisano s lica zemlje. Slično tome, Bog će zaista okončati zlo u ovom Velikom Vremenu Nevolje koja trenutno guta cijeli svijet. Neka bi smo koristili ovo pronicljivo pitanje kao pomoć kod davanja svjedočanstva kad smo u kontaktu s drugima, i djelimo s drugima odgovore koje nam je Istina dala. Te odgovore se ne može naći nigdje drugdje osim u Božjoj Riječi.

Habakuk se molio da može „počivati u dan nevolje.“ Nama je također bilo dato viđenje vremena užasne nevolje koja je trenutno na čovječanstvu. Međutim, nevolje u svijetu ne bi trebale utjecati na našu vjeru. Poput Habakuka, i mi bi smo trebali počivati u Božjim providnostima, čekajući na njegovo obećano oslobođenje, znajući da u svakom zlu a to su trenutno sadašnji oblaci nevolje, ima nešto dobra a to će biti uspostava Kristovog Kraljevstva mira i pravednosti.

Kada ga gledamo u ovom svjetlu, Habakukovo proročanstvo ima suvremenu važnost. Kako ulazimo u novu 2015 godinu, neka Nebeski Otac svakome od nas da snage da budemo vjerni viđenju koje smo primili, i da ustrajno trčimo trku koja stoji pred nama. Veličanstvena realnost i vrhunac ovog viđenja „sigurno će doći, neće zakasniti.“