Slava Bogu na Visinama
|
Ključni redak: „I pastiri se vratiše slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli, kako im je bilo rečeno.“ Izabrani tekst: |
U NAŠOJ smo prijašnjoj pouci zaključili da Kršćansko slavljenje rođenja našeg Gospodina 25 prosinca ne daje pravi razlog za protest. Umjesto toga mi vidimo da slavljenje tog dana s radošću u srcu i davanje darova i sjećanje jedni na druge odražava božansku naklonost Božjeg dara čovječanstvu. To u maloj mjeri kopira davanje otkupljenja nama kroz dar Božjeg jedinorođenog sina, „Jaganjca Božjega koji oduzima grijeh svijeta!“ (Ivan 1:29)
Objavljujući dolazak Spasitelja čovječanstva, Bog je poslao anđela pastirima koji su čuvali svoja stada na poljima. Izbor pastira bio je prethodnica onih koji će kasnije biti privučeni od Oca da slijede njegovog sina kroz posvećenje i začinjanje duhom. Pavao ukazuje na njih kao „ne mnogo mudrih po tijelu, ni mnogo moćnih, ni mnogo uglednih,“ nego „ludo“ i „slabo“ ovog svijeta, „da se nijedno tijelo ne bi pohvalilo pred njim.“ (1 Kor. 1:26-29) Ti su pastiri bili obični ljudi iz društva za koje se pokazalo da su mnogo prijemljiviji za poruku koju im je donio anđeo nego oni moćni ili plemeniti.
Početna reakcija pastira na pojavljivanje ovog anđela bila je strah, što je bio prirodan odgovor tijela. Kako su ljubazne i umirujuće bile prve riječi Božjeg glasnika. „Ne bojte se,“ bilo im je rečeno. Kakva li je to pouka za nas da trebamo shvatiti da Riječ Božja ne bi trebala biti primljena sa bilo kakvim strahom u srcu, nego u jamstvu da je to poruka radosti i nade. Zaista, čim su se pastiri oporavili od straha, anđeo je objavio razlog za svoje pojavljivanje: „Jer vam evo, donosim dobru vijest o velikoj radosti koja će biti za sav puk: Danas vam se u Davidovu gradu rodio Spasitelj, koji je Krist, Gospodin.“ (Luka 2:10,11)
Ovdje vidimo još jedno važno obilježje Božjeg plana. Dobre su vijesti trebale biti za sav narod. Fraza „dobre vijesti“ ima isto značenje kao riječ prevedena sa „evanđelje“ kroz cijeli Novi zavjet. Anđeo je objavljivao obećano Kristovo evanđelje koje je bilo skriveno sve do pravog vremena. Pavao je govorio glede toga: „A onomu koji vas može učvrstiti – po mojem evanđelju i propovijedanju Isusa Krista, po otkrivenju tajne o kojoj se šutjelo od vječnih vremena a sada očitovane i po proročkim pismima po nalogu vječnoga Boga obzanjene svim narodima za poslušnost vjere.“ (Rim. 16:25,26)
Božji plan, jednom zastrt u proročanstvima i tajnim izjavama, sada je bio otkriven kao dobra vijest za sve kroz rođenje Spasitelja – Krista, Gospodina. Da utisne u njihove umove tu veličanstvenu poruku kako nikada ne bi izgubili iz vida dubinu njenog značenja, Luka opisuje što se dogodilo kao sljedeće, govoreći: „I odjednom se s anđelom pojavi mnoštvo vojske nebeske hvaleći Boga i govoreći: Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir! Među ljudima dobra volja!“ (Luka 2.13,14)
Dok si pokušavamo zamisliti veličinu i sjaj tog nebeskog zbora kako pjeva o dolazećem miru na zemlju i dobroj volji među ljudima, shvaćamo da je to bilo proročanstvo. Proteklih dvije tisuće godina bilo je izdvojeno kao vrijeme tokom kojeg Bog poziva iz redova ljudstva narod za svoje ime. Kada to djelo bude bilo dovršeno, mi se radujemo čuti kako se cijelo čovječanstvo pridružuje tim pastirima u slavljenju i hvaljenju Boga za dar njihovog Spasitelja, Krista Gospodina.