Kličimo Radosno
|
Ključni redak: „Dođite, kličimo radosno Jehovi! Kličimo pobjednički Stijeni spasenja svojega.“ Izabrani tekst: |
KROZ MNOGA stoljeća Izraelska je nacija iskusila Božju ljubav i zaštitu kao njegovo naročito blago mimo sve druge narode. Bog ih je pozvao da budu kraljevsko svećenika i sveta nacija, i oni su obećali da će slijediti sve riječi koje im je Gospod zapovjedio. (2 Moj. 19:5-8) U današnjem ključnom retku mi vidimo da je David zbog Božje posebne brige nad njima, osjećao prikladnim pjevati Gospodu „kličući radosno.“David također ukazuje na Boga kao na „stijenu našeg spasenja.“ To je isto rekao o Bogu kad je on bio izbavljen uz ruke Šaulove. (2 Sam. 22:1,47)
Jasno je da je Izrael imao razloga pjevati pjesme hvale zbog Božje brige nad njima kao stijeni njihovog spasenja. Međutim, oni su izgubili tu posebnu brigu zbog njihove nesposobnosti da drže Zakon kako su obećali, i zbog njihovog odbacivanja Mesije koji je došao zbog njihove dobrobiti. Posljedica njihove neposlušnosti bila je ta da su bili odbačeni i ostavljeni „napuštenima.“ (Mat. 22:37-39)
Pavao tvrdi da su Židovi imali veliku prednost u njihovom iskustvu zato „što su im bile povjerene svete objave Božje.“ (Rim. 3:1,2) On nadalje objavljuje da „Sve se to njima dogodilo da bude za primjer, a napisano je za opomenu nama kojima je zapalo da živimo u posljednjim vremenima [dobima].“ (1 Kor. 10:11) Osim toga, Pavao kaže da je „Zakon bio nadzirateljem sve do Krista, da se po vjeri opravdamo.“ (Gal. 3:24) Da li je Bog sada maknuo „stijenu spasenja“ iz svog božanskog plana zbog Izraelske neposlušnosti?
Božji se plan ne treba prilagođavati. Njegov plan i riječ su apsolutni. Mi razumijemo da je njegovo ophođenje s Izraelom ukazivalo na svarnu stijenu spasenja datu u osobi Božjeg vlastitog sina, Isusa Krista. Pavao je to jasno naveo, govoreći,“ A ta stijena bijaše Krist.“ (1 Kor. 10:4) Sam je Isus aludirao na to, kad je govoreći svojim učenicima, rekao, „Svakoga dakle tko sluša ove moje riječi i izvršava ih, usporedit ću s čovjekom mudrim koji sagradi svoju kuću na stijeni. I spusti se kiša, i nadođu bujice, i zapušu vjetrovi, i sruče se na onu kuću, i ona na padne – jer bijaše utemeljena na stijeni.“ (Mat. 7:24,25)
Kako se približava razdoblje Božića, uzmimo u obzir događaje, proročanstva i riječi korištene u Bibliji a koji označavaju ovaj slavni događaj. Zbog Rimske uredbe, Josip i Marija bili su prisiljeni putovati iz svog doma u Nazaretu u gradić Betlehem. (Luka 2:3,4) Betlehem je u skladu s Mihejevim proročanstvom trebao biti rodno mjesto Izraelskog vladara. (Mih. 5:2) Betlehem znači „kuća kruha,“ i Isus je bio kruh života. (Ivan 6:48) U svemu tome vidimo veliko značenje i važnost Isusovog rođenja. Nije bitno što 25 prosinca nije stvarna godišnjica Spasiteljevog rođenja. Nije bitno što je Isus od nas zatražio da jedino obilježavamo njegovu smrt a ne rođenje. Neka bi smo umjesto toga sa strahopoštovanjem razmišljali o poruci koju su Božji anđeli izgovorili poniznim pastirima na Betlehemskim ravnicama noći kad je Isus bio rođen: „Ne bojte se, jer vam, evo, donosim dobru vijest o velikoj radosti za sav narod. Jer vam se danas u Davidovu gradu rodio Spasitelj, koji je Krist Gospodin.“ (Luka 2:10,11)
Ova anđeoska objava rođenja našeg Spasitelja označava onoga koji je temelj Božjeg plana. Kao što je David ispravnp pjevao Gospodu, neka bi smo i mi radosno proslavili Isusovo rođenje, stijene našeg spasenja.