Poštovati Kristovo Veličanstvo
|
Ključni redak: „On, koji je odsjaj slave i otisak bića njegova te sve nosi riječju sile svoje, pošto kroz sebe izvrši očišćenje grijeha naših, sjede zdesna Veličanstvu u visinama.“ Izabrani tekst: |
U UVODNOM poglavlju svoje poslanice Hebrejima, Apostol Pavao skreće pažnju na činjenicu da je „Mnogo puta i na mnogo načina Bog negda govorio ocima po prorocima.“ (redak 1) Rani Židovski Kršćani su to znali i tvrdili su kako oni polažu pravo na Božju riječ danu kroz proroke. Međutim, sada će im Bog govoriti preko svog Sina, Mesije, za kojega su svi sveti proroci prorekli da treba doći u određeno vrijeme.
Središnja misao koju je Pavao ovdje izrazio je da je Krist bio Spasitelj pružen „svim ljudima“ baš kao što je Bog obećao ocu Abrahamu, govoreći „I potomstvom tvojim blagoslivljat će se svi narodi zemaljski [u određeno vrijeme].“ (1 Moj. 22:18) Zbog toga što je Isus bio u potpunosti poslušan sve do kraja svoje zemaljske službe, on je sada imao pravo govoriti sa snagom i autoritetom svojim vjernim sljedbenicima – pa čak i višom od njihovih drevnih proroka. „Uzašavši u visinu, sužnje u sužanjstvo odvede i dade dare ljudima.“ (Efež. 4:8)
U našem ključnom retku, Pavao kaže da je temelj na kojem božanska pravda i ljubav djeluju u odnosu na palo čovječanstvo taj da je Isus „izvršio očišćenje grijeha naših,“ i da „sjede zdesna Veličanstvu na visinama.“ Ukazujući na visoko uzvišenje našeg Gospodina temeljeno na njegovoj poslušnosti čak do smrti na križu, Pavlove riječi nam pružaju četiri dokaza Božjeg plana da otkupi ljudsku obitelj.
Kao prvo, uzvišenje Kristovog veličanstva dokazuje van svake sumnje da je on zaista vjerno dao sebe kao otkupninu za naše Adamske prijestupe, odgovarajuću cijenu koja je zadovoljila pravdu, kroz prolijevanje njegove krvi. (1 Kor. 15:21,22; Rim. 3:25) To je bilo predočeno sa žrtvama Izraelskog godišnjeg Dana pomirenja, ali na što Pavao sada ukazuje kao na „bolje žrtve,“ zato što je Isus trebao umrijeti samo „jednom…da ponese grijehe mnogih.“ (Hebr. 9:22-28)
Drugo, uzvišenje Krista na visoki položaj veličanstva pokazano je njegovim uskrsenjem na nivo postojanja visoko iznad anđeoskog. Bila mu je dana božanska priroda i udio s Ocem na njegovom prijestolju, ipak on nije imao ikakvu želju da uzurpira te stvari. Pavao je rekao što se tiče Isusa, „koji iako je bio u Božjem obličju, nije pomišljao na otimanje – da bude jednak Bogu.“ (Filip. 2:6 NS)
Kao treće, Kristovo veličanstvo podrazumijeva da sada postoji autoritet koji može opravdati one koji trče za nagradom višnjeg poziva tijekom Evanđeoskog doba kroz primjenu vrijednosti njegove krvi. „Predodredivši nas za posinjenje po Isusu Kristu, za sebe, po dobrohotnosti svoje volje, na hvalu slave milosti svoje kojom nas pomilova u Ljubljenome. U njemu, po njegovoj krvi, imamo otkupljenje, oproštenje prijestupa po bogatstvu milosti njegove.“ (Efež. 1:5-7)
I na koncu, zato što riječ Spasitelj znači davatelj života i izbavitelj, uzvišenje Kristovog veličanstva nadalje podrazumijeva moć da učini svoju dragocjenu krv djelotvornom da da život svim narodima na zemlji kroz pripreme Novog Saveza. (Jer. 31:31-34) Kako je stoga prikladno iskazivati čast Kristovom veličanstvu kada shvatimo da je on otkupio Adama i njegovu rasu od smrtne kazne i da će uskoro uspostaviti svoje dugo očekivano kraljevstvo ovdje na zemlji. Neka bi smo bili vjerni i pokazali se dostojnima imati udjela u tom budućem djelu blagoslivljanja.