Liječnik Koji Liječi

„Jaki ne trebaju liječnika, nego bolesni.“ —Marko 2:17

POSTAVKA za ovu našu pouku je iskustvo kada su Isus i njegovi učenici hodali uz put koji vodi iz Hrama u Jeruzalemu i susreli čovjeka koji je bio slijep od rođenja. Gledajući ga, učenici su pitali Isusa, „Učitelju, tko je sagriješio, ovaj čovjek ili njegovi roditelji, te se rodio slijep?“ (Ivan 9:2)

Pitanje Isusovih učenika bilo je posljedica koncepta koji je izgleda bio opći u to vrijeme – da su patnje kazna za grijeh. Ta filozofija nije bila nova. Idemo li natrag u povijest u Jobovo je vrijeme ta ideja bila izražena. Jobova tri utješitelja pripisali su nevolje koje su došle u njegov život Božjoj kazni za njegove skrivene grijehe. Čak je i danas to vjerovanje poprilično rasprostranjeno. Mnogi ljudi izražavaju uvjerenje da su mnoge pošasti, prirodne katastrofe, ratovi i druge nevolje koji se događaju u našem sadašnjem svijetu, izraz Božjeg kaznenog suda, bilo na zlima, ili na čovječanstvu općenito.

Kad bi smo mogli vidjeti dosljedan obrazac u primjeni takvog načela, možda bi izgledalo vjerodostojnim vjerovati da će oni koji su najgori grešnici iskusiti najgoru kaznu – bol, invalidnost, itd. Međutim, to nije slučaj. Neki od najgorih izgleda trpe najmanje – i obrnuto. Promatrajući tu istu situaciju, prorok je Malahija bio potaknut napisati, „Sada ohole nazivamo sretnima. I napreduju oni koji zlo čine.“ (Mal. 3:15)

Isusov odgovor učenicima snažno je negirao ovu filozofiju, kad je rekao, „Niti je sagriješio ovaj čovjek niti njegovi roditelji, nego je to zato da se na njemu očituju Božja djela.“ (Ivan 9:3) U izvještaju o podizanju Lazara iz mrtvih bila je izražena slična misao. Isus je rekao svjedocima tog važnog događaja da Lazareva bolest, „nije na smrt, nego je na slavu Božju, da bi po njoj bio proslavljen Sin Božji.“ (Ivan 11:4) Lazar je ustvari umro, međutim bio je izveden iz groba i nema sumnje živio normalan životni vijek sve dok nije ponovno umro.

ZAŠTO BOG DOPUŠTA ZLO

Jedna od „dubokih stvari“ Istine je spoznaja glede toga zašto Bog dopušta zlo. Mnogi u svijetu bi voljeli dobiti odgovor na to pitanje. Biblija objašnava da će sve nevolje, siromaštvo, bolest, i zlo koji pogađaju čovječanstvo, što na kraju kulminira s tim konačnim neprijateljem – smrću – na koncu raditi za vječnu korist čovjeka.

Biblija naučava da će čovječanstvo uskoro iskusiti snažan kontrast. Nakon što su imali iskustvo sa „zlom“ tijekom svog životnog vijeka, oni će u određeno vrijeme biti probuđeni iz smrtnog sna i biti dovedeni u Kristovo slavno Kraljevstvo kako bi iskusili „dobro.“ Na kraju tog razdoblja tokom kojeg su bili izloženi koristima pravednog življenja, svaki će pojedinac biti u stanju donijeti inteligentnu odluku glede izbora koji će im biti ponuđen – služiti Bogu i živjeti, ili slijediti Protivnika i umrijeti. Za veliku većinu to neće biti komplicirana odluka.

Krist nas je učio moliti se za njegovo dolazeće kraljevstvo, govoreći, „Neka dođe kraljevstvo tvoje! Neka bude volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji!“ (Mat. 6:10) Tijekom tog razdoblja, Božja će se ljubav i milosrđe očitovati cijelom čovječanstvu, i oni će se naučiti vrednovati te blagoslove koje će Bog besplatno izliti. Kraljevstvo će dovesti čovjeka bliže Bogu i njihovom Otkupitelju, Isusu Kristu, kroz ispravno razumijevanje njihovih ljubaznih i mudrih osobnosti. Kroz razumijevanje Božjeg plana kako se bude razvijao k svom vrhuncu, čovječanstvo će steći što je punije cijenjenje njegove mudrosti, pravde, ljubavi, i snažne moći moguće ljudskim bićima dosegnuti. To će ih voditi do točke kada će hvaliti i slaviti ime Nebeskog Oca zauvijek!

Isus je koristeći slijepog čovjeka kao temelj za svoju pouku, rekao, „Dok je još dan, moramo raditi djela onoga koji me poslao. Dolazi noć, kad nitko ne može raditi.“ (Ivan 9:4) Dan o kojem se ovdje govorilo odnosi se na Isusovu zemaljsku službu, tijekom koje je propovijedao „evanđelje kraljevstva“ i činio čuda među narodom kao predsliku blagoslova koji će pritjecati čovječanstvu u to buduće vrijeme. Čitamo u Luki 8:1, „Nedugo nakon toga pošao je od grada do grada i od sela do sela, propovijedajući i objavljujući dobru vijest o kraljevstvu Božjem.“ To je bio Isusov zadatak kad je bio na zemlji. Osim toga, trebao je položiti svoj život kao otkupninu za sve. Stoga, kad je išao uokolo propovijedajući i ozdravljujući, također je učestvovao u procesu žrtvovanja svog života kao čovjekov Otkupitelj.

„Noć“ spomenuta u Ivanu 9:4 odnosi se na Isusovu smrt. Za njega, kao i za sve čovječanstvo kada umre, nema, „rada ni razmišljanja ni znanja ni mudrosti u grobu u koji ideš.“ (Prop. 9:10) Isus je znao da mu se život približava kraju i da mora biti marljiv i revan u vršenju djela za koje ga je Bog poslao. Neće više biti prilike za blagoslivljanje čovječanstva sa predslikama dobra koje treba doći kad legne tiho u grob. To je uključivalo izlječenje svih vrsta bolesti, što je bilo očitovanje daleko većeg djela liječenja koje će biti izvršeno u kraljevstvu tog Velikog Liječnika.

ISUS, NAŠ SLUGA POMIRENJA

Isus je bio naš „sluga pomirenja“ dovodeći nas u ispravno stanje pred Bogom. Apostol Pavao je rekao, „Dakle, ako je tko u zajedništvu s Kristom, on je novo stvorenje. Ono što je staro prošlo je, i gle, novo je nastalo. A sve je od Boga, koji nas je pomirio sa sobom preko Krista i povjerio nam službu pomirenja.“ (2 Kor. 5:17,18) Zatim je u recima 20, 21 Pavao nastavio, „Mi smo dakle poslanici koji zastupaju Krista, i to je kao da Bog preko nas moli ljude. Kao Kristovi zastupnici molimo: Pomirite se s Bogom! Onoga koji nikad nije zgriješio, za nas je učinio žrtvom za grijehe, da mi po njemu budemo pravedni pred Bogom.“

U gornjim je recima opisan Isusov dvostruki rad za nas. Kao prvo, on je platio otkupninu da bi smo mi mogli biti „pomireni“ s Bogom i opravdani – učinjeni pravima – u njegovim očima. Drugo, tijekom tri i pol godine svoje službe, Isus je dao žrtvu za krivnju za nas bivajući razvijen, kroz svoja iskustva, kao suosjećajni Veliki Svećenik. On je bio „taknut s našim slabostima“ i bio je „poput nas iskušan (ispitan) u svemu“ (Hebr. 4:15) Kao posljedica tog dvostrukog Isusovog rada, mi možemo biti učinjeni djelom slavne Božje obitelji – sinovi Božji – i primiti „službu pomirenja“ sada kao Kristovi „zastupnici.“

Pavao nastavlja u 2 Kor. 6:1, govoreći, „Kao njegovi suradnici ponovno vas molimo da ne propustite ispuniti svrhu Božje nezaslužene dobrote koju ste primili.“ Ako smo milošću bili prihvaćeni u Božju obitelj, primivši opravdanje za sinovstvo, i svakodnevno si pribavljamo koristi njegovog prinošenja u našu korist kao suosjećajnog Velikog svećenika, morao biti marljivi u poslu koji nam je dan. Biti smatrani „njegovim suradnicima“ je gotovo neshvatljiva prednost, i mi zacijelo ne bi smo smjeli primiti tu milost Božju uzalud. Umjesto toga, trebali bi smo biti revni i marljivi u izvršavanju ove službe pomirenja najbolje što možemo, na slavu Božju, ni u čemu ne dajući nikakva razloga za spoticanje, da se našoj službi ne bi imalo što prigovoriti.“ (redak 3)

Vrativši se na izvještaj iz Ivana 9, Isus je naveo, „Dok sam u svijetu, ja sam svjetlo svijeta.“ (redak 5) Jednom je drugom prilikom isto tako rekao svojim sljedbenicima, „Vi ste svjetlo svijeta. Ne može se sakriti grad koji leži na gori. Svjetiljka se ne pali da se stavi pod košaru, nego na svjećnjak, pa svijetli svima u kući. Tako neka vaše svjetlo svijetli pred ljudima, da bi vidjeli vaša dobra djela i slavili Oca vašega koji je na nebesima.“ (Mat. 5:14-16) Naš je posao isti onaj kojeg je Isus izvršio kad je hodao zemljom. Mi moramo svijetliti kao svjetla, objavljujući poruku Evanđelja, i razglašujući dobre vijesti o blagoslovima koji će doći tijekom Mesijanskog doba, kad će se Kristovo kraljevstvo proširiti zemljom, i kada „će se pravednosti učiti oni što na zemlji žive.“ (Iza. 26:9)

Mi danas ne možemo podizati mrtve niti liječiti bolesne, kao što je Isus mogao. Međutim, mi možemo širiti po svuda Evanđelje s njegovim dobrim vijestima što se tiče vremena kada će svi biti podignuti iz mrtvih, i primiti službu pomirenja koja će im tada biti dostupna. Govoreći o Kristovom kraljevstvu, psalmist je rekao da će čovječanstvo biti iscijeljeno od svih svojih bolesti, i da će njihovi prijestupi biti uklonjeni. (Ps. 103:3,12) Svi će posjedovati sposobnost da „slušaju njegove zapovjedi,“ „blagoslivljaju Jehovu,“ i „vršiti njegovu volju.“ Primivši tako službu pomirenja koja će im u to vrijeme biti dostupna, svi će spremni i poslušni i sami postati „sluge njegove.“ (20-22 stih)

ISUS JE IZLIJEČIO SLIJEPOG ČOVJEKA

Nakon što je Isus objasnio svojim učenicima da slijepac nije bio u tom jadnom stanju bilo zbog svog grijeha, ili svojih roditelja, on ga je izliječio. „Pljunuo je na zemlju i od pljuvačke napravio blato, pa je to blato stavio čovjeku na oči i rekao mu: Idi, operi se na u jezercu Siloamu…I čovjek je otišao, oprao se pa se vratio gledajući.“ (Ivan 9:6,7)

Zanimljivo je zapaziti da se ovo izlječenje slijepca dogodilo na sabat. (redak 14) U Bibliji sabat ukazuje na Kraljevstvo, kad će Krist biti Gospodar Sabata. (Luka 6:5) Međutim, ovo je bilo izlječenje samo jednog čovjeka. Razmisli o milijardama, širom svijeta, koji su otišli , kroz stoljeća ljudske povijesti – bolesni, pateći, i umirući – u smrt.

Gospodin nije planirao izliječiti samo nekolicinu koje je sa svojim nježnim rukama dotaknuo tijekom svoje službe. Njegov plan uključuje svako Adamovo dijete. „Jer budući da je smrt došla po čovjeku, i uskrsnuće mrtvih dolazi po čovjeku. Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će i u Kristu svi oživjeti.“ Izvještaj nadalje navodi da će Bog tim uskrsnulima dati „tijelo kakvo hoće.“ (1 Kor. 15:21,22,38) Bog ne bi „želio“ podići čovječanstvo iz mrtvih sa osakaćenim i deformiranim tijelima. Kao što će njegove nježne ruke podići sve pripadnike ljudske rase po njihovom redu iz groba, oni će također biti izlječeni, i vraćeni u život na zemlji sa potpunim tijelima i umovima. Tako će biti u stanju primiti slavne novosti da će im Kristovo kraljevstvo – veliki Sabatni dan – dati prvu potpunu priliku koju su ikad imali da uistinu upoznaju i zavole Stvoritelja i njegovog sina, Krista Isusa, njihovog Otkupitelja.

SLJEPČEV UDIO

Slijepi je čovjek također morao odigrati svoju ulogu da bi se to čudo dogodilo. On je trebao otići i oprati se u jezercu Siloam. On je trebao pokazati svoju poslušnost, i svoju vjeru. Također i u drugim prilikama, kad su ljudi bili izlječeni od Isusa, trebala se očitovati mjera vjere. Na primjer, kad je izliječio uzetog čovjeka, Isus ga je uputio da pokaže svoju vjeru tako da uzme svoju ležaljku i da ide, što je on i učinio, na zaprepaštenje svih tamo okupljenih. (Mk. 2:9-12)

Čovjek koji je bio slijep je simbol sljepoće svijeta. Postoje mnogi slijepi u svijetu danas, ali samo nekolicina koja prima svoj duhovni vid. Uskoro će doći vrijeme kad će sve slijepe oči progledati, i kad će svi gluhi čuti. (Iza. 35:5) Kao što je navedeno u riječima našeg uvodnog retka, cijeli je svijet „bolestan“ i „treba liječnika“ da ga izliječi od svih njegovih bolesti – onih tijela, uma i karaktera. To će biti slavno djelo Kristovog kraljevstva.

U sadašnje vrijeme, mi koji smo među Isusovim sljedbenicima bili smo blagoslovljeni tako što smo bili uronjeni u jezerce Siloam. Bili smo izlječeni, ne fizički, nego duhovno. Naše su uši imale tu prednost čuti, i naše oči vidjeti, ljepote Božjih planova i nauma. (Mat. 13:16)

Riječ Siloam znači „Poslan.“ Isus je bio poslan od Boga da privuče učenike koji će ga slijediti i izvršiti djelo propovijedanja Evanđelja kroz cijelo ovo doba. Oni koji su se odazvali na ovaj poziv približili su se Gospodinu – Poslanom – i tamo su primili Sveti Duh prosvjetljenja i bili izlječeni.

BLIŽNJI

„A susjedi i oni koji su ga prije viđali kako prosi govorili su: Nije li to onaj koji je sjedio i prosio? Jedni su govorili: To je taj, a drugi: Nije, nego mu je sličan. A čovjek je govorio: Ja sam taj. Tada su ga upitali: Kako su ti se otvorile oči? On je odgovorio: Čovjek koji se zove Isus napravio je blato, namazao mi oči i rekao: Idi na Siloam i operi se! I tako sam otišao, oprao se i progledao.“ (Ivan 9:8-11)

Bližnji sljepog čovjeka mogu predstavljati naše suradnike, radne kolege, prijatelje ili čak članove obitelji. Oni bi mogli biti skeptični kad im kažemo kako je Isus otvorio naše oči da primimo duhovno izlječenje, i kad im svjedočimo o veličanstvenoj poruci Evanđelja o Kraljevstvu za cijeli svijet čovječanstva. Nemaju svi vjere u ovo vrijeme da vjeruju u takve stvari. Međutim, neki bi mogli biti potaknuti našom porukom, i doći ka Kristu da mu se predstave kao žive žrtve također i da budu duhovno izlječeni. Neće ih mnogo to danas učiniti, međutim mi smo zahvalni da će uskoro doći dan kad će svi ljudi biti privučeni Kristu, čemu se radujemo sa željnim iščekivanjem i čežnjom.

FARIZEJI I „DRUGI“

Izvještaj nastavlja: „Zatim su tog čovjeka koji je prije bio slijep odveli farizejima. A toga dana kad je Isus napravio blato i otvorio mu oči bila je subota. Tada su ga i farizeji stali ispitivati kako je progledao. A on im je rekao: Stavio mi je blato na oči i ja sam se oprao i sad vidim. Nato su neki od farizeja rekli: Taj čovjek nije od Boga, jer ne drži subotu. A drugi su rekli: Kako može čovjek, koji je grešnik činiti takva čuda? I došlo je do podjele među njima. Zatim su ponovno upitali slijepca: Što ti kažeš o tom čovjeku, koji ti je otvorio oči? Odgovorio je: Prorok je.“ (reci 13-17) Nažalost, bila su iznešena različita mišljenja, i dana tumačenja – neka vrlo kritična – o tome što se dogodilo, umjesto izravnog prihvaćanja i vjere u ono što su svačije oči mogle jasno vidjeti. Međutim, slijepi je čovjek jednostavno shvatio da je Isus bio prorok.

Redak 18 navodi: „No Židovi nisu vjerovali da je on bio slijep i da je progledao dok nisu pozvali njegove roditelje.“ Židovi općenito, a posebno njihovi vjerski vođe, imali su malo vjere u Isusa. Oni su posebno bili uvrijeđeni i razbjesnili se zbog činjenice da su mnoga od njegovih čuda bila napravljena na Sabatni Dan. Budući duhovno slijepi, oni nisu shvaćali da je Isus izabrao liječiti na Sabat kao predsliku većeg djela liječenja koje će biti ostvareno tijekom njegovog Mesijanskog kraljevstva – Većeg Sabatnog dana.

RODITELJI SLIJEPOG ČOVJEKA

Kad su Židovi pozvali roditelje izliječenog od sljepoće, „upitali su ih: Je li ovo vaš sin, za kojega vi kažete da se rodio slijep? Kako to da sada vidi? Tada su njegovi roditelji odgovorili: Znamo da je ovo naš sin i da se rodio slijep. Ali kako sada vidi, to ne znamo, i tko mu je otvorio oči, ne znamo. Njega pitajte! Punoljetan je, neka govori sam za sebe!“ (Ivan 9:19-21) Židovi su se tada okrenuli čovjeku koji je bio slijep, i rekli, „Mi znamo da je taj čovjek (Isus) grešnik.“ Čovjek je odgovorio, „Je li grešnik ne znam. Jedno znam: bio sam slijep, a sada vidim.“ (reci 24,25)

Kasnije, nakon što su gnjevni i isfrustrirani Židovski vođe izbacili čovjeka, Isus je opet govorio s njim, i pitao, „Vjeruješ li ti u Sina čovječjega?“ Čovjek je odgovorio, „A tko je on, gospodine, da vjerujem u njega?“ Isus je tada rekao, „Vidio si ga. To je onaj koji govori s tobom. Tada je on rekao:Vjerujem u njega, Gospodine! I poklonio mu se.“ (reci 34-38)

Postoje mnogi stupnjevi razumijevanja, ili nedostatka razumijevanja, u odgovoru na poruku koju propovijedamo, kao što je pokazano u različitim reakcijama na Isusovo izlječenje slijepog čovjeka. Za veliku većinu, međutim, odgovor na Evanđeosku poruku u sadašnje vrijeme daje dokaz o nedostatku vjere. Zaista, vjera je dragocjeno blago u svijetu, i da bi smo ugodili Bogu moramo imati potpunu vjeru u njega i njegovog Sina, po primjeru slijepog čovjeka iz naše pouke.

KAD SVE OČI BUDU BILE OTVORENE

Da bi se sva Biblijska obećanja ispunila, potrebno je iskazivanje božanske moći kroz uskrsnuće mrtvih. Kad je Isus bio uskrsnut iz mrtvih od svog Oca, on je bio visoko uzvišen s desna Bogu. Drugo iskazivanje božanske moći koje je glavni čimbenik u planu Božjem je uskrsnuće i uzvišenje Isusovih sljedbenika u određeno vrijeme. O tome se u Bibliji govori kao o „prvom uskrsnuću,“ za koje vjerujemo da je počelo na početku druge prisutnosti našeg Gospodina. (Otkr. 20:6) Po završetku prvog uskrsnuća, ti vjerni, podignuti do božanske moći, upravljat će sa svog nebeskog položaja s Kristom, neophodnim blagoslovima, vodstvom, i poučavanjem u obnovi čovječanstva na zemlji kao savršenih ljudskih bića. To će djelo, također, početi sa podizanjem čovječanstva iz smrtnog sna, „pravednih i nepravednih.“ (Djela 24:15) Kristovo Mesijansko Kraljevstvo, blagoslovljeno razdoblje tijekom kojeg će djelo obnove biti ostvareno, Apostol Petar je opisao kao „vremena obnove svega.“ On nas objavještava da je ovo puno ljubavi obilježje božanskog plana bilo prorečeno od svih Božjih svetih proroka od postanka svijeta. (Djela 3:20,21)

Jedino će tada pravi i živi Bog, i njegov jedinorođeni Sin, Isus, biti uzvišeni i obožavani od sveg čovječanstva. U to će se vrijeme ispuniti proročanstvo Apostola Ivana, „ I čuo sam kako svako stvorenje na nebu i na zemlji…i sve u njima – govori: Onome koji sjedi na prijestolju i Janjetu neka je blagoslov i čast i slava i moć u svu vječnost!“ (Otkr. 5:13) Ovdje je prijestolje korišteno kao simbol Stvoriteljevog suvereniteta nad njegovim stvorenjima, i janje je simbol Krista, koji se je krotko dao u žrtvu, da bi čovječanstvo moglo biti obnovljeno u život.

Mi se veoma radujemo da će u određeno vrijeme i Otac i Sin biti univerzalno priznati i hvaljeni. Tada će svi lažni bogovi, teorije, i učenja biti uništeni. Ljudi će se, postupno prosvjetljeni i obnovljeni u ljudsku savršenost, radovati obožavati pravog Boga i služiti mu, i čineći to poslušno od srca živjet će zauvijek u miru i sreći na obnovljenoj i savršenoj zemlji.

„Volja“ Gospodnja na koju je ranije ukazano u Ps. 103:21 je Božja velika želja da se pobrine za otkupljenje i oporavak pale ljudske rase od grijeha i smrti. Veliki liječnik, Isus, to je učinio mogućim svojom vlastitom žrtvom na križu Kalvarije. On je postao „svojom krvlju pomirilište po vjeri“ - to jest zadovoljenjem za naše grijehe – i „ne samo za naše nego i za grijehe cijelog svijeta.“ (Rim. 3:25; 1 Ivan 2:2) Apostol Pavao je također napisao: „Jer to je dobro i ugodno pred Bogom, Spasiteljem našim, koji hoće da se svi ljudi spase i dođu do potpune spoznaje istine. Jer jedan je Bog, jedan je posrednik između Boga i ljudi: čovjek Krist Isus koji sebe samoga dade u otkup za sve, svjedočanstvo u svoje vrijeme.“ (1 Tim. 2:3-6)

To je spasenje sveg čovječanstva bilo predočeno u slici kad je Mojsije vodio djecu Izraelovu iz Egipatskog ropstva, preko Crvenog mora, i na koncu, pod vodstvom Jošue, u obećanu zemlju Kanaan. Kada svijet čovječanstva dosegne obećanu zemlju – Kristovo Kraljevstvo – i bude oslobođeno od svog ropstva grijehu i smrti, njihove oči razumijevanja otvorit će se, poput doslovnih očiju slijepog čovjeka. Kako budu upoznali i cijenili ljubav Božju kroz Krista, velika će većina spremno i radosno iskoristiti pruženu im priliku za savršen vječni život.

NEBESKA NAGRADA

Još slavnija prilika bila je ponuđena onima koji vjeruju tijekom sadašnjeg Evanđeoskog doba. Budu li vjerni, oni će biti uzvišeni do nebeske slave da budu s Isusom i da sudjeluju u vladanju njegovog kraljevstva. (Otkr. 2:10; 3:21) Oni su ti kojima je Isus rekao, „Ne boj se malo stado, jer je volja Oca vašega dati vam kraljevstvo,“ i kojima je obećao, „A sada idem pripremiti vam mjesto. I kad odem…ponovno ću doći i primiti vas u svoj dom, da i vi budete tamo gdje sam ja.“ (Luka 12:32; Ivan 14:2,3)

Kako li je milosrdan naš Bog! Učinio je pripreme za nas, prijašnje pale sinove Adamove, da bi smo mogli doći u njegovu obitelj i biti nazvani sinovima Božjim. Budemo li vjerni, u kraljevstvu ćemo imati prednost biti članovima klase Velikog liječnika – radeći s našim Gospodinom Isusom na otvaranju očiju slijepima i pomagati čovječanstvu da hodi uzvišenim putem svetosti. (Iza. 35:5-8) Neka uskoro dođe kraljevstvo za koje smo se svi molili, i veliko djelo liječenja svijeta čovječanstva od svih bolesti, i doslovnih i duhovnih.