Raduj Se Uza Sve To

Ključni redak: „Ali ću se ja radovati u Gospodinu, veseliću se u Bogu spasenja svojega.“
–Habakuk 3:18

Izabrani tekst:
Habakuk 2:1-5;
3:17-19

HABAKUKOVA molitva zapisana je za nas u trećem poglavlju njegovog proročanstva. U recima 17-19 on zaključuje svoju molitvu na zaista divljenja vrijedan način. On navodi da su okolnosti za Božji narod u to vrijeme bile veoma složene, ali da se oni ipak nastavljaju radovati u Gospodinu i njegovom spasenju, pozivajući se na Boga kao na izvor svoje snage.

Božji narod u svim dobima, uključujući i sadašnje, čini dobro obrati li pažnju na Prorokov stav. U svakom trenutku, na bilo kojem mjestu, i pod svim okolnostima, trebali bi smo se radovati u Gospodinu i dati mu čast i slavu. Pavao je rekao, „Radujte se svagda u Gospodinu, i opet velim: radujte se,“ i „Sve na slavu Božju činite.“ (Filip. 4:4; 1 Kor. 10:31)

Habakukova molitva sadrži mnogo simbolike iz koje možemo kad ju se protumači požeti mnoge blagoslove. Ipak njezina primarna pouka koju nam želi prenijeti je veoma jasna i jednostavna izvjava u našem ključnom retku, „Ali ja ću se radovati u Gospodinu.“ Vraćajućo se na prethodno poglavlje, dobivamo uvid u to zašto se prorok, a i mi isto tako, može radovati usred nevolje i tjeskobe.

U Hab. 2:1-4 djelomično čitamo, „Na straži svojoj stadoh, i stajah na kuli…I odgovori mi Gospodin i reče: Piši utvaru, i da bude razgovijetno na pločama…Jer će još biti utvara do određenog vremena… a pravednik će od vjere svoje živ biti.“ „Utvara“ istine – Božji plan spasenja – i naše razumijevanje istoga, je ono što nam omogućuje da se svagda radujemo. Ovi reci nam govore da ukoliko želimo razumjeti tu viziju moramo biti vjerni stražari, kao što je Habakuk očito bio. Oni nam dodatno ilustriraju važnost jasnog i logičnog proučavanja Božje Riječi, jer je u Bibliji izložen Božji veličanstveni plan vjekova. Uistinu, ovaj je plan središnja tema i svjedočanstvo Biblije.

Simbolično svjedočanstvo Biblije, poput ovog danog od Habakuka, napisano je tako da ga mogu razumjeti jedino oni „koji imaju uho,“ da čuju i razumiju. (Otkr. 3:22) Tijekom svoje zemaljske službe Isus je rekao, „Hvalim te Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od premudrih i razumnih a kazao si prostima.“ (Luka 10:21) Ovdje nam je rečeno da Bog otkriva svoje planove jedino onima koji pružaju dokaz o čistoći i poštenju svog srca – karakterne crte koje nalazimo u djeci. Samo takvi mogu istinski cijeniti riječi, „Blago vašim očima što vide, i ušima vašim što čuju.“ (Mat. 13:16) Prije nego što možemo cijeniti „utvaru“ o kojoj je Prorok govorio i imati radostan stav kakvog je on izrazio oči našeg razumijevanja moraju biti otvorene. To je razumijevanje moguće kroz Božji Sveti Duh s kojim trebamo biti začeti i koji zatim mora prebivati u nama.

Još jedna upotreba simboličnog jezika u Bibliji koje razumijemo kao dio naše „utvare“ istine nalazimo u ovim izjavama našeg Gospodina, „Ja sam čokot a vi loze,“ i „Ja sam pastir dobri i znam svoje ovce.“ (Ivan 15:5; 10:14) Isus ovdje govori o svojim sljedbenicima kao o „lozi,“ i „ovcama,“ a o sebi kao o „čokotu“ i „dobrom pastiru.“ Ove će loze i ovce, koje stalno prebivaju na čokotu, i pod brigom dobrog pastira, naslijediti kraljevstvo nebesko. Tada će prema Božjoj „utvari,“ cijeli svijet čovječanstva imati priliku hoditi „Svetim putem“ u Mesijanskom kraljevstvu. (Iza. 35:5-10)



Udruženje Istraživaca Biblije „Svanuće“