Trebamo Primiti Kraljevstvo Koje Se Ne Može Uzdrmati

„Stoga, budući da trebamo primiti kraljevstvo koje se ne može uzdrmati ostanimo dostojni Božje nezaslužene dobrote, po kojoj možemo služiti Bogu onako kako mu je po volji, sa strahom i strahopoštovanjem.“ Hebrejima 12:28

MI ŽIVIMO u onome što je Biblija prorekla da će biti vrijeme potresanja. Hagaj je prorekao, „ Ja ću potresti nebesa i zemlju i more i suho tlo. I potrest ću sve narode.“ (Hag. 2:6,7) Pavao je citirajući ovaj tekst objasnio da će u ovom prorečenom vremenu potresanja mnogo toga što sačinjava ovaj svijet biti uklonjeno – sve što je pomiješano sa grijehom i sebičnošću. On je također govorio o onim stvarima „koje se ne nože uzdrmati,“ i jamči nam da će te stvari „ostati.“ (Hebr. 12:26, 27)

MESIJANSKO KRALJEVSTVO

Stvari koje se ne mogu uzdrmati su one koje se odnsose na davno obećano Kristovo kraljevstvo. U našem uvodnom retku, Pavao spominje da ćemo mi primiti kraljevstvo „koje se ne može uzdrmati.“ Različiti Biblijski reci predstavljaju gledište o tome da kraljevstvo ima na zemlji svoje mjesto koje mu pripada. Temeljeno na tome, i proročanskim znakovima našeg vremena, mi vjerujemo da je uspostava kraljevstva u sili i velikoj slavi a koje će blagosloviti sve narode na zemlji sa mirom i životom veoma blizu.

U usporedbi našeg Gospodina o pšenici i kukolju, za pšenicu je rečeno da predstavlja „sinove kraljevstva,“ koje je Isus posijao na početku Evanđeoskog doba, a da kukolj predstavlja „sinove Zloga,“ Sotone. Rečeno nam je da je u žetvi na kraju doba kukolj sakupljen s polja, predstavljajući uklanjanje svega što „navodi druge na grijeh,“ i „čine bezakonje.“ Tek će tada pravednici „poput sunca sjajiti u kraljevstvu Oca svojega.“ (Mat. 13:37-43) Povezujući ovu usporedbu sa prethodnom citiranim Pavlovim riječima, kukolj je dio onog što je uzdrmano i uklonjeno. Pšenica se međutim odnosi na ono što „ne može biti uzdrmano.“

U Ps. 46:1-5, imamo drugo proročanstvo o vremenu u kojem živimo. U tom tekstu, vidimo potresanje i uklanjanje „gora,“ i huke „mora.“ Čak je „zemlja“ – sadašnje grešno ljudsko društvo – „uklonjena.“ Međutim Gospodinovom istinski posvećenom narodu dano je jamstvo da se on brine za njih. „Bog je usred toga grada, zato se neće poljuljati,“ jamstvo je koje im je dano u ovom proročanstvu.

Stoga, premda je sada vrijeme potresanja, kada se sami temelji čovjekovog svijeta nastavljaju urušavati, mi smo u procesu razvijanja koji nas čini spremnima primiti kraljevstvo koje ne može biti uzdrmano. To je davno obećano Mesijino kraljevstvo, i nama je kao narodu ukazana rijetka naklonost da primimo takvo kraljevstvo, budemo li vjerni našim zavjetima posvećenja.

Što to znači „primiti“ kraljevstvo? Isus je rekao svojim učenicima, i nama, da „tražimo najprije kraljevstvo i Božju pravednost.“ (Mat. 6.33) Petar nas je potaknuo na vjernost da bi nam se „velikodušno omogućilo da uđemo u vječno kraljevstvo našeg Gospodina i Spasitelja Isusa Krista.“ (2 Pet. 1: 10,11)

Izraz, „kraljevstvo našeg Gospodina i Spasitelja Isusa Krista,“ je korišten u Bibliji sa različitih stajališta. Ponekad se odnosi na vladalački aspekt Mesijanskog kraljevstva. Mi vjerujemo da je to istina u Isusovoj pobudi da tražimo najprije kraljevstvo, i u izjavi našeg uvodnog teksta da mi primamo kraljevstvo koje ne može biti uzdrmano. To je također istina i u vezi sa Petrovom pobudom da tražimo da nam se velikodušno omogući ulazak u kraljevstvo.

Međutim, postoje druga ukazivanja na kraljevstvo, a koja se odnose na blagoslove koje će primiti njegovi podanici – „svi narodi na zemlji.“ (1 Moj. 28:14) Jedno od tih ukazivanja nalazimo u Iza. 2:3. Tu je kraljevstvo simbolički opisano kao velika gora. Proročanstvo glasi, „I mnogi će narodi ići govoreći: Dođite! Pođimo na goru Jehovinu, u dom Boga Jakovljeva! On će nas poučavati putevima svojim, i ići ćemo stazama njegovim. Jer sa Siona će doći zakon i riječ Jehovina iz Jeruzalema.“ Iako mi danas prepoznajemo blagoslovljeno obećanje o primanju kraljevstva koje se ne može uzdrmati, podanici tog kraljevstva još uvijek ne govore, „Pođimo na goru Jehovinu.“

VLADARI IZABRANI

Najprije između čovječanstva moraju biti izabrani i pripremljeni za visoki položaj kojega će zauzimati u tom kraljevstvu, vladari tog kraljevstva. To veliko djelo nastavilo se sve od Pedesetnice. Isus je bio prvi od duhovnih vladara koji se kvalificirao za tu visoku poziciju. On je, „KRALJ KRALJEVA I GOSPODAR GOSPODARA.“ (Otkr. 19:16) Oni koji su kroz ovo Evanđeosko doba, bili spremni trpjeti i umrijeti s njim, dokazali su se dostojnima da žive i vladaju s njim. Djelo pozivanja i testiranja te klase nastavlja se. Oni su ti, koji kroz svoju vjernost, „primaju kraljevstvo“ s tog stajališta.

Duhovni vladari kraljevstva imat će svoje ljudske predstavnike. Djelo izabiranja tih zemaljskih predstavnika vodio je Bog tijekom doba koja su prethodila Isusovom prvom dolasku. Biblija ukazuje da je prvi koji se kvalificirao za tu klasu bio Abel. (Hebr. 11:4) Posljednji od tih je najvjerojatnije bio Ivan Krstitelj o kome je Isus rekao da, premda nijedan rođen od žene nije veći od njega, „ali tko je manji u kraljevstvu nebeskome, veći je od njega.“ (Mat. 11:11) To naravno ne znači da Ivan Krstitelj ni u kom smislu neće biti u Kraljevstvu. To jednostavno znači da on neće biti jedan od nebeskih, duhovnih, vladara u tom kraljevstvu.

Ljudski predstavnici kraljevstva, koji su bili Božji vjerni sluge prošlih vjekova, opisani su kao oni koji će biti „knezovi po svoj zemlji.“ Prijevod Rotherham kaže „vladari po svoj zemlji.“ (Ps. 45:16) Isus je prorokovao da će u kraljevstvu čovječanstvo doći sa svih krajeva zemlje i sjesti sa tim Drevnim dostojnicima kako bi bili poučeni od njih. (Mat. 8:11; Luka 13:28,29) U 11 poglavlju Hebrejima, Pavao spominje brojne od tih vjernih muževa i žena starog doba, i govori o njihovoj postojanoj vjernosti Bogu pod vrlo kompliciranim okolnostima. On također objašnjava, da je unatoč njihovoj velikoj vjeri, Bog, „nama namjenio nešto bolje, da oni ne budu bez nas učinjeni savršenima.“ (Hebr. 11:39,40)

„Nešto bolje,“ što je Bog predvidio za Isusove sljedbenike tijekom sadašnjeg doba je njihova duhovna nagrada i prednost da žive i vladaju s Kristom tisuću godina. (Rim. 2:7; Otkr. 20:6) Kroz vjernost uvjetima tog „nebeskog poziva“ mi ćemo primiti vladalački položaj u kraljevstvu. (Hebr. 3:1) U međuvremenu mi se radujemo, izgledu blagoslova koje je Gospod obećao izliti na svijet čovječanstva preko tih nebeskih i zemaljskih vladara kraljevstva.

Mesijansko kraljevstvo prikazano je u Mih. 4:1,2 kao „gora doma Jehovina,“ koja će stajati nad „vrhovima gorskim.“ U tom se proročanstvu na dvije vladajuće faze ukazuje kao na „Sion“ i „Jeruzalem.“ Mi vjerujemo da je u tom proročanstvu duhovna, ili nebeska faza vladavine kraljevstva simbolizirana sa Sionom, a zemaljska faza sa Jeruzalemom. Zakon Gospodnji „će doći sa Siona“ – to jest, od Isusa i njegovih vjernih sljedbenika, proslavljenih i ustoličenih duhovnih vladara kraljevstva. „Riječ Jehovina“ će izići „iz Jeruzalema“ – zemaljske faze vladavine kraljevstva. Izraz „Riječ Jehovina“ izgleda da podrazumijeva interpretaciju i učenje „zakona“ koji će potjecati od simboličnog Siona, a bit će predstavljen ljudima preko Drevnih dostojnika, Kristovih zemaljskih zastupnika.

BLAGOSLOVI KRALJEVSTVA

Kroz uređenje Mesijanskog kraljevstva ljude će dostići bezbrojni veličanstveni blagoslovi. Mihejevo proročanstvo (reci 2-4) govori o poučavanju Božjim putevima, o prekivanju „mačeva u plugove,“ i jamči nam da „ih nitko neće plašiti.“ Biti će sigurnost za sve – simbolizirano time što svatko prebiva „pod svojom lozom i pod svojom smokvom.“ Uistinu blagoslovi kraljevstva biti će bogati za sve koji postanu njegovi vjerni podanici.

U Izaiji 25:6-9, kraljevstvo je ponovno simbolično opisano kao „gora.“ Ovdje smo obaviješteni da će na toj gori Gospod pripremiti za sve narode - podanike kraljevstva – „gozbu od jela biranih, gozbu od vina izvrsna, od biranih jela punih moždine, od vina dozrela, procijeđena.“ Također nam je zasigurano da će na toj simboličnoj gori Gospod „progutati smrt zauvijek,“ i da će „Gospodin Jehova obrisati suze sa svakoga lica.“

To su neki od mnogih blagoslova koji će biti dostupni podanicima kraljevstva. Ti blagoslovi za čovječanstvo nisu sada 2014 dostupni. Umjesto toga, oni moraju čekati da zadnji pripadnik vladajuće faze kraljevstva završi svoj zemaljski put vjerno „do u smrt.“ S tog smo stajališta mi sada u fazi pripreme za primanje kraljevstva. Božji plan ne može promašiti. Svi ljudski planovi i djela propadaju, potrešeni vjetrovima sebičnih sukoba. Kraljevstvo koje mi trebamo primiti ne može se uzdrmati, jer je Bog usred onih koji sačinjavaju klasu kraljevstva, i on je mnogo moćniji od svih neprijatelja koji bi se mogli postrojiti protiv njih.

KAKO GA SE PRIMA

Način na koji mi „primamo kraljevstvo koje se ne može uzdrmati“ naveo je Pavao u našem uvodnom tekstu, gdje on kaže, „Ostanimo dostojni Božje nezaslužene dobrote, po kojoj možemo služiti Bogu onako kako mu je po volji, sa strahom i strahopoštovanjem.“ Iz ove izjave, mi vidimo da je Gospodu ugodno dati nam taj visoki položaj u kraljevstvu – međutim ne bezuvjetno. Postoje izvjesni uslovi koji su određeni za primanje takvog nevjerojatnog dara, i na nama je, zadovoljiti te uslove koji su uključeni u naše primanje kraljevstva.

To je samo drugi način da se kaže da mi trebamo potvrditi „svoj izbor i poziv.“ (2 Pet. 1:10) Proces primanja kraljevstva poziva na vjernost božanskoj volji, detalje o kojoj nam Bog svakodnevno otkriva. Mi ne možemo znati ni s kojim stupnjem sigurnosti, koje kušnje i ispiti leže pred nama. Međutim, mi znamo da ako se budemo čvrsto držali i ovisili o milosti Božjoj, i bili u potpunosti predani vršenju njegove volje, bit ćemo u poziciji primiti to kraljevstvo koje će uskoro ukloniti sve zemaljske bolesti.

Mi znamo da će Gospod nastaviti raditi u nama i kroz nas ono što mu je ugodno. Mi ne znamo koliko će se brzo Sotonin svijet nastaviti urušavati zbog sadašnjeg „potresanja.“ Međutim mi imamo obećanje da „onima koji ljube Boga sve proizlazi na dobro, onima koji su po njegovoj odluci pozvani.“ (Rim. 8:28) Stoga mi se možemo nastaviti snažno naprezati prema naprijed s pouzdanjem, znajući da iako svijet može ismijavati naš izbor, to ionako nije važno, da smo prihvatili poziv na slavu, čast i besmrtnost, i za položaj u tom kraljevstvu božanskog obećanja koje će uskoro biti uspostavljeno za blagoslov svih naroda na zemlji.

Da bi smo primili kraljevstvo koje se ne može uzdrmati, moramo se nastaviti pridržavati uslova našeg poziva. Jedan od tih uslova je da se moramo odreći sebe, uzeti svoj križ i slijediti Učitelja. (Mat. 16:24) Odricanje od sebe podrazumijeva isprazniti se, i ispuniti se sa Svetim Duhom ljubavi. Udovoljavanje tom uvjetu odmah nas stavlja u poziciju suprotnu svijetu. To znači da sve što činimo, neće biti učinjeno za nas nego za Gospoda, za njegov narod i za njegovu stvar. Sa ljudskog stajališta, mi bi smo trebali zauzeti strane u nekima od svjetskih sukoba, međutim uvjeti našeg primanja kraljevstva koje se ne može uzdrmati nam to ne dozvoljavaju. Mi ćemo nastaviti živjeti u ovom svijetu, ali ne po njegovom duhu. (Ivan 17:11-16; 1 Kor. 2:12)

Biti ispražnjen od sebe, i ispunjen sa Duhom Gospodnjim, znači da će se plod Duha – ljubav, mir, radost, blagost, itd., - očitovati u našem svakodnevnom ophođenju jednih s drugima kao braća, isto tako kao i sa svijetom. Odrekavši se sebe, nećemo nastojati udovoljavati našim željama, nego ćemo s radošću nastaviti žrtvovati te stvari koje bi s pravom mogle biti naše da bi drugi mogli biti blagoslovljeni. To neće biti lako u sebičnom, grešnom svijetu, međutim to je jedan od načina primanja kraljevstva koje se ne može uzdrmati.

POLAGANJE NAŠIH ŽIVOTA

Isus je izrazio jedan od uslova primanja kraljevstva kad je rekao da bi smo trebali ljubiti jedni druge kao što je on ljubio nas. (Ivan 13:34; 15:12) Kasnije je Ivan objasnio što to znači – da to zahtijeva polaganje naših života za braću. (1 Ivan 3:16) Mnogi su u svijetu spremni položiti svoje živote za jednu ili drugu stvar. To danas možemo vidjeti na „bojnim poljima“ jednog ili više sukoba koji bjesne u različitim dijelovima svijeta – Ukrajina, Gaza, Irak, Sirija, i drugi ratovi i borbe koji se vode u različitim zemljama.

Svijet će nastaviti težiti za svojim ciljevima, i mnogi će iskreno dati svoje živote u službu onome za što vjeruju da je ispravno. Međutim, mi smo uvršteni u najveću od svih stvari. To je sredstvo kroz koje je Bog obećao uspostaviti moćnu vladavinu na zemlji da pruži blagoslove ljudima koji ih nisu u stanju osigurati za sebe. To je vladalački položaj u kraljevstvu koji ćemo primiti budemo li vjerni u žrtvovanju našeg svega na načine kako nas je uputio Nebeski Otac.

Stoga mi trebamo nastaviti polagati naše živote za braću, budući je to jedan od načina kroz koje milost Božja radi u našu korist. Naša braća, isto tako, polažu svoje živote za nas. Neka bismo bili vjerni u ovom zajedničkom djelu kroz koje su svi pravi sljedbenici Kralja pripremani za svoja mjesta u kraljevstvu.

Mi također polažemo naše živote za čovječanstvo u cijelini. Pavao ukazuje na to kao na krštenje za mrtve. (1 Kor. 15:29) Ovu se izjavu streba shvatiti simbolično a ne doslovno. Naša je prednost žrtvovati se zajedno s Isusom, koji je položio svoj život da otkupi čoječanstvo od grijeha i smrti. Otkupljenje svijeta nije uključeno u naše žrtvovanje. Ipak, pokažemo li našu spremnost da budemo suobličeni Isusovoj žrtvenoj smrti, imat ćemo udio u blagoslivljanju svijeta sa mirom, zdravljem i životom. Na taj će način koristi Kristove žrtve, uključujući i onih članova njegovog tijela, dostići svijet kroz one koji sada primaju kraljevstvo koje se ne može uzdrmati.

To znači da mi umiremo za stvar, Mesijansku stvar, stvar velikog Stvoritelja, koja ne može promašiti. Milijuni će ljudi iskusiti razočaranja kroz nadolazeće godine prije uspostave Kristovog kraljevstva. Njihovi planovi, programi i nastojanja biti će uzdrmani i raspast će se pred njima. Tamo gdje se nadaju pronaći svjetlo, spotaknut će se u još veću tamu. Međutim to neće biti slučaj za one koji primaju kraljevstvo koje se ne može uzdrmati. Mi ćemo znati da je svaki dokaz čovjekovog neuspjeha samo još jedno dodatno jamstvo da je Kraljevstvo Gospodinovo blizu, pa ćemo stoga podignuti svoje glave i radovati se. (Luka 21:28)

Mi se nećemo radovati zbog toga što svijet pati, nego dodatnom dokazu da će sva patnja uskoro biti okončana posredstvom kraljevstva koje mi primamo. Bez obzira što bliska budućnost donosi za svijet, mi znamo da će za nas nastaviti značiti blagoslov Nebeskog Oca – blagoslov koji obogaćuje, a ne povlači za sobom muku. (Izreke 10:22) Stoga možemo gledati naprijed s pouzdanjem, zato što Božjom milošću mi radimo na ispunjenju uslova na temelju kojih se možemo nadati imati udjela u vladavini kraljevstva.

OBJAVLJIVANJE OVE NADE

Čini se da se u svijetu trebaju odigrati još različiti razvoji događaja prije nego se Kristovo kraljevstvo očituje za blagoslov ljudi. Međutim, mi možemo objavljivati ljudima, kada za to imamo priliku, da živimo u posljednjim danima vladavine grijeha i smrti, i da je Mesijansko kraljevstvo blizu, da, „pred samim vratima.“ (Mat. 24:33) Zaista, svjedočenje o Evanđelju Kraljevstva je jedan od načina na koje imamo priliku dokazati da smo dostojni primiti to kraljevstvo koje se ne može uzdrmati. Pavao je izrazio veliku važnost toga kad je rekao, „Jao meni ako evanđelje ne navješćujem!“ (1 Kor. 9:16)

Izgled za posvećeni narod Božji je svjetao. Mi vidimo, a i na vlastitoj koži osjetimo, mnoge nevolje koje snalaze svijet. Ipak, očima vjere, mi vidimo kroz i preko tih kaotičnih uvjeta uspostavu kraljevstva, u kojem nam je obećano sunasljedstvo s Kristom. Nada u sudjelovanje sa Isusom u vladavini tog kraljevstva radost je koja je pred nama i koja nam daje hrabrost da izdržimo sadašnje lake nevolje, znajući za vječnu težinu radosti i slave koje će uslijediti. (2 Kor. 4:17,18; 1 Pet. 1:3-5)

Imajmo na umu da je neophodna svakodnevna vjernost našem savezu žrtve s Bogom, da bi smo na koncu primili naš položaj u kraljevstvu. Mi se možemo radovati da je milost Božja obećana vjernima. S tom milošću, mi možemo nastaviti služiti mu vjerno sa „strahom i strahopoštovanjem“, sve dok ne čujemo te riječi za kojima dugo čeznemo, „Odlično, dobri i vjerni robe! Bio si vjeran nad malim i zato ću te postaviti nad mnogim. Raduj se s gospodarom svojim!“ (Mat. 25:21, 23)

„Krotki će jesti i nasitiće se; hvaliće Gospoda oni koji ga traže. Srca vaša neka vječno žive. Svi krajevi zemaljski sijetiće se Gospoda i obratiće se njemu. I sva plemena iz svih naroda pokloniće se pred tobom. Jer Gospodu pripada vlast carska, on nad narodima vlada.“ Psalam 22:26-28