Zajednica Sve Dijeli
|
Ključni redak: „Stoga kao što obilujete svime – vjerom, sposobnošću propovijedanja, znanjem, svom revnošću i ovom ljubavlju kojom vas ljubimo – tako obilujte i ovim sakupljanjem priloga.“ Izabrani tekstovi: |
KAO SREDSTVO ohrabrivanja Korintske braće prema pokazivanju velikodušnosti, Pavao im piše glede primjera Makedonske braće, koji su se premda u velikom siromaštvu, radovali pridonijeti sredstva koja će koristiti siromašnim svetima u Jeruzalemu. Sličan primjer takvog velikog srca spomenuo je i naš Gospodin, kad je pohvalio udovicu koja je ubacila dvije lepte u kutiju za priloge. To je bio sav novac kojeg je imala. (Luka 21:1-4) Tako su se oni koji su bili predani služenju Bogu, poput Makedonskih vjernika, radovali da pruže potrebnu pomoć drugim Kršćanima kad su se zato pojavile prilike. (2 Kor. 8:1-4)
S obzirom na blagoslove koje su Makedonska braća primila kao posljedicu svog nesebičnog davanja, Pavao je potaknuo Tita da skrene pažnju Korintske crkve na tu istu stvar. (reci 5, 6) U našem ključnom retku Pavao najprije pohvaljuje vjeru, spoznaju, ljubavi isto tako kao i druge vrline koje je primjetio kod Korinćana. Međutim on je želio i da se ističu i po duhu dobročinstva kao dokaz njihove iskrenosti u slijeđenju Kršćanskih načela, i kao dokaz njihovog posvećenog stanja srca.
Šira pouka koju se trebalo razumjeti tijekom vremena Rane Crkve isto tako kao i danas je činjenica da posvećenje podrazumijeva ne samo davanje kako bi se pomoglo drugima u njihovim materijalnim potrebama. Umjesto toga, vjernici su obećali da će dati svoje sve u služenju Učitelju. Najveličanstveniji dar kojeg je Nebeski Otac mogao pružiti kako bi pokazao svoju veliku ljubav prema ljudskoj obitelji bio je taj što je poslao svog Sina kao njihovog Otkupitelja. (Ivan 3:16, 17)
Dok je Isus izvršavao svoj poziv tijekom svog boravka na zemlji, zapažamo da je bio potpuno zaokupljen vršenjem Božje volje, čak i fizički potrošen. Svakodnevno je hodio prašnjavim putovima propovijedajući, poučavajući, i podnoseći protivljenje grešnika. Jedan aspekt Isusovog trpljenja bila je činjenica da on nije imao trajno prebivalište, iako je po svuda bio dobrodošao gost. (Mat.8:19, 20)
Duh službe i žrtve trebao bi poticati na polaganje samog života od strane vjernika, posebno u promicanju dobre vijesti o Božjem Kraljevstvu svima koji imaju prijemljivo uho. Konačni cilj toga što imamo toliko cijenjena dragocjena obećanja sadržana u Bibliji, nije da nam samo daju intelektualno znanje o Božjem planu, nego da nam pomognu u procesu preobrazbe. Tako kroz posvećujući utjecaj Svetog Duha, možemo razviti Kristu sličnu osobnost.
Nesebičnost s naše strane će nas poticati da služimo Gospodarevoj stvari. Neka bi smo stoga stavili naglasak na ovu opomenu tako da možemo pokazati našu ljubav za Boga, njegova pravedna načela, i na koncu imati udjela u djelu pomirenja čovječanstva s Nebeskim Ocem, kada čovječanstvo bude bilo obnovljeno u savršenstvo koje je bilo izgubljeno u Edenu. Neka bi smo svakodnevno imali udjela u samoodricanju i nošenju križa dok slijedimo našeg Učitelja. (Luka 9:23)