Zajednica Oprašta

Ključni redak: „Kome vi što spremno oprostite, tome opraštam i ja. A ja, ako sam kome što oprostio, oprostio sam zbog vas pred Kristom.“
–2 Korinćanima 2:10

Izabrani tekst:
2 Korinćanima 1:23, 2:11

JEDNO OD najkompliciranijih biblijskih načela koje je teško u potpunosti cijeniti je prikladnost pokazivanja oproštenja zabludjelom bratu ili sestri nakon njihovog pokajanja. „Pazite na sebe! Ako brat tvoj počini grijeh, ukori ga. Ako se pokaje, oprosti mu. Ako ti i sedam puta na dan sagriješi i sedam se puta vrati k tebi i kaže: Kajem se, oprosti mu!“ (Luka 17:3, 4)

Svrha takvih ukora o kojima je govorio naš Učitelj u ovim recima nije bila da se ponizi prekršitelja ili da ga se odbaci zauvijek. Umjesto toga, cilj je navesti ga na željeno pokajanje s nadom da će takav obnoviti zajedništvo s Gospodinom i njegovom braćom.

U ovoj pouci Pavao piše braći u Korint objašnjavajući da se njegova namjeravana posjeta njima nije desila zato što nije želio uzrokovati im žalost kroz ukoravanje zato što su prethodno tolerirali ozbiljni prekršaj u svojoj sredini. Njegova je želja bila da braća prime ovo pismo ne s ciljem da ih ražalosti, nego umjesto toga da gledaju na njega kao na dokaz da bi iskreni standard pravednosti trebao prevladavati u svim njihovim postupcima. (2 Kor. 2:1-4)

Pavao nastavlja: „A ako me tko ražalostio, nije ražalostio mene, nego u neku ruku – ne želim pretjerivati – sve vas. Takvome je dovoljno što je ukoren od većine.“ (reci 5, 6) Vjernici u Korintu su očito isključili prekrštelja. Nakon što su to učinili, Pavao ih sada podsjeća, što se tiče zahtijeva o vraćanja takvog u zajednicu nakon što takav pokaže skrušenost srca i pokajanje. (reci 7-9)

U našem ključnom retku, Pavao je htio da Korintska braća znaju kako je on sada u potpunom suglasju s njima zbog njihove poslušnosti biblijskim zahtjevima po tom pitanju. Ako je postojalo bilo što nužno s njegove strane da oprosti, on je to učinio, zbog njih i u skladu s tim kako bi Krist vidio tu stvar.

Sotona je uvijek spreman uhvatiti u zamku vjernike sa svojim lukavim spletkama. U situaciji maloprije opisanoj, za njega bi bilo dobrodošlo da su braća tolerirala grijeh u svojoj skupštini. Ako ne bi to uspio postići, Protivnik bi bio zadovoljan da pokajnika preplavi pretjerana žalost ako mu se ne bi vratila zajednica. Neka bi smo uvijek bili budni kako bismo se oduprli đavlovim zamkama. (1 Pet. 5:8)

Prije svog obraćenja na putu za Damask, kao Savao iz Tarza, Apostol je bio kriv za proganjanje Kristovih sljedbenika premda je mislio da vrši Božju volju. Kao takav on je mogao cijeniti darivanje Očevog milosrđa i oproštenja nakon što je priznao da je radio krivu stvar. (1 Kor. 15:9)

S obzirom na naše vlastite nesavršenosti i slabosti, trebali bi smo biti zahvalni da je naš milosrdni Nebeski Otac strpljiv s nama toliko dugo dok nastavljamo biti usredotočeni na poslušnost njegovoj volji. Naš oprost od Boga je uvjetovan time da činimo slično onima koji su sagriješili prema nama.



Udruženje Istraživaca Biblije „Svanuće“