Utjeha Kroz Molitvu
|
Ključni redak: „I čvrsta je nada koju gajimo s obzirom na vas, znajući da ćete, kao što s drugima dijelite patnje, isto tako dijeliti i utjehu.“ Izabrani tekstovi: |
OD POČETKA ove poslanice, Pavao svjedoči o božanskom autoritetu kojeg je primio za svoju službu predstavljajući se kao „Božjom voljom apostol Isusa Krista.“ On nije imenovao sam sebe na taj položaj niti je svoje ovlaštenje primio od čovjeka. Pozdravljajući Korintsku braću izrazio je svoju želju da prime nezasluženu dobrotu i mir od Boga Oca kroz njegovog Sina Isusa Krista. (2 Kor. 1:1, 2)
Pavao je nastavio govoreći: „Neka je blagoslovljen Bog i Otac našega Gospodina Isusa Krista, Otac milosrđa i Bog svake utjehe, koji nas tješi u svakoj našoj nevolji, da bi smo mi mogli tješiti one koji su u kakvoj god nevolji istom utjehom kojom nas same tješi Bog.“ (reci 3, 4)
Pavao je bio u stanju utješiti druge zato što je premda je izdržao mnoge patnje budući da je bio prezren zbog Kristovog imena, primio božansku utjehu koja ga je ojačala usred njegovih nevolja. (reci 5, 6)
Naš ključni redak naglašava Pavlovo pouzdanje da će patnje Korintske braće biti više nego nadoknađene radostima njihovog duhom začetog stanja kao novih stvorenja u ovom životu. Budu li vjerni imaju daljnji izgled rođenja duhom i dobivanja nebeske baštine. To će im omogućiti da se raduju Očevoj prisutnosti kroz svu vječnost.
Pavao zatim podsjeća na ozbiljne kušnje koje su ga snašle u Aziji, premda nije navedena njihova točna priroda. Međutim bile su toliko nadmoćne da je očekivao mogućnost smrti. Ipak on je priznao da će ga Bog koji ga je izbavio u prošlosti nastaviti opskrbljivati sa neophodnom snagom da ustraje sve do vremena kada će trajno biti oslobođen od nevolja povezanih s njegovom vjernošću u slijeđenju Učiteljevih stopa. (reci 8-10)
U 11 retku čitamo, „A i vi možete pomoći usrdno se moleći za nas, jer će tako mnogi zahvaljivati Bogu za nas zbog dobrostivosti koja nam je iskazana zahvaljujući mnogim molitvama.“ Pavao priznaje vrijednost zauzimanja u molitvi za njega, i time nam daje primjer za oponašanje dok idemo k prijestolju milosti s molbom za pružanje pomoći posvećenim vjernicima koji bi inače mogli klonuti pod teretom različitih kušnji.
Progonstvo zbog pravednosti je nešto što će svi od Gospodinovih izabranih iskusiti u ovom životu. Tjelesno gledano nitko od nas ne želi takvu patnju. Međutim zato što smo obećali da ćemo slijediti Učiteljev primjer, mi snažno težimo k tome da objavljujemo istinu o Božjem kraljevstvu i obećanim blagoslovima za čovječanstvo unatoč protivljenju na kojeg moramo računati. Takve kušnje koje sada moramo podnositi su samo lake nevolje kad ih se usporedi sa slavom koja će uslijediti budemo li vjerni.
Neka bi svatko od nas cijenio naše mnoge blagoslove, čak i kad smo progonjeni, kao izvor snage dok nastojimo biti vjerni našem pozivu. (Mat. 5:10-12)