„Vidjet Će Ga Svako Oko“

„Evo dolazi s oblacima i vidjet će ga svako oko, čak i oni koji ga proboli. I sva će plemena zemaljska proplakati zbog njega.“ —Otkrivenje 1:7

TEMA o Kristovom drugom dolasku je uvelike interesirala one koji se smatraju kršćanima još od kada je sam Isus proročanski govorio o njoj prije nekih dvije tisuće godina. Tijekom stoljeća su bile iznesene mnoge teorije o načinu i svrsi takvog čudesnog događaja. Predviđanja o tome kada bi se to moglo dogoditi su došla i otišla, s uobičajenim razočaranjem jer se okolnosti nisu razvijale prema očekivanjima.

Danas mnogi još uvijek vjeruju da će se Kristov drugi dolazak ne samo dogoditi nego i da to nije u tako dalekoj budućnosti. Prema nedavnom istraživanju Pew Research Center u Washingtonu, DC, 41% Amerikanaca – svih vjerskih pripadnosti – vjeruju da će se Kristov drugi dolazak dogoditi oko 2050 godine, manje od 40 godina od sada. Čak među onim Amerikancima koji se nisu izjasnili da pripadaju ijednoj vjerskoj skupini, 20 % njih vjeruje da će se Krist vratiti do 2050. Pew istraživanje je također utvrdilo ovu zanimljivu statistiku: Amerikanci bez sveučilišnog iskustva (59%) mnogo više od visoko obrazovanih (samo 19%) očekuju Kristov dolazak do 2050.

Bez obzira na to kako su ljudi gledali na ovo učenje tokom stoljeća – ili čak tekućih statistika – drugi Kristov dolazak je jedno od istaknutih učenja Biblije. Postoje mnoga proročanstva i u Starom i u Novom zavjetu koja se odnose na to. Mnoga od tih proročanstava su umotana simboličnim jezikom, ali neka nisu. Premda su korišteni mnogi simbolizmi, svi su oni skladni kad ih se ispravno razumije i kad se jasno navede bitne činjenice koje se odnose na Gospodinov povratak i razdoblje njegove druge prisutnosti. Konačna svrha ovog razdoblja bit će uspostava Kristove davno obećane posredničke vladavine, koja će uspostaviti božansku volju po čitavoj zemlji i uništiti sve neprijatelje istine i pravednosti.

Ono što je neophodno za razumijevanje proročanstava koja se odnose na povratak našeg Gospodina i druge prisutnosti je priznanje dviju važnih činjenica. Kao prvo, Isus je kod svoje smrti zauvijek predao svoje tijelo, svoju ljudsku prirodu, za život svijeta. Kao drugo, prilikom svog uskrsnuća moćnom silom Božjom, on je bio visoko uzvišen do božanske prirode, daleko iznad anđela, poglavarstava i vlasti. (Ivan 6:51; Efež. 1:19-22; Kol. 1:15; 1 Pet. 3.18) Isus je sada po svojoj prirodi nevidljiv ljudskim očima kao što je i Bog nevidljiv. Budući da se vraća ovaj uskrsnuli, božanski Krist, njegovu će se prisutnost morati prepoznati drugačije nego da ga se vidi doslovnim okom. Potvrđujući to, Pavao kaže da mi sada, „po tijelu…Krista više ne poznajemo.“ (2 Kor. 5:16)

Dok je još bio sa svojim učenicima prije svog raspeća, Isus im je rekao, „Još malo i svijet me više neće vidjeti, ali vi ćete me vidjeti.“ (Ivan 14:19) Vjerni sljedbenici Učitelja vidjet će Isusa u njegovom slavnom božanskom tijelu, zato što će prilikom uskrsnuća postati poput njega. Ivan je to objasnio govoreći, „Još se nije pokazalo što ćemo biti. Znamo da ćemo kad se on pokaže, biti poput njega, jer ćemo ga vidjeti upravo onakvog kakav jest.“ (1 Ivan 3:2)

ISUSOVA POJAVLJIVANJA

Istina je da se Isus pojavio svojim učenicima nekoliko puta nakon svog uskrsnuća. Međutim, u niti jednoj od tih prilika učenici nisu vidjeli Isusa „kakav on uistinu je“ – to jest nisu vidjeli njegovo novo, božansko tijelo. Kroz cijeli Stari zavjet postoje brojna ukazivanja na pojavljivanja anđela u ljudskim tijelima. Anđeli su po svojoj prirodi nevidljivi ljudskim očima, i kako bi se pojavili ljudima i prenijeli im poruke bilo je nužno da se materijaliziraju u ljudski oblik. Bio im je dan božanski autoritet i moć da to čine, međutim ljudi ih nisu vidjeli u njihovim anđeoskim, duhovnim tijelima.

Uskrsnuli božanski Krist je također imao tu moć, i koristio ju je u nekoliko navrata kada se pojavio svojim učenicima između svog uskrsnuća i uzašašća. Razmotrimo neke od činjenica što se tiče tih pojavljivanja. Prije svega, imajmo na umu da je odjeća koju je Isus koristio kao čovjek bila odložena prilikom njegovog raspeća, i da je njegova pogrebna odjeća bila pronađena u grobnici. On se najprije pojavio Mariji koja je mislila da je on vrtlar. Zaista, on je bio obučen kao vrtlar, odjeća je bila dio materijalizacije, kao i prilikom njegovih drugih pojavljivanja. Marija nije prepoznala Isusa po njegovom izgledu, ili njegovoj odjeći, nego po poznatom zvuku njegovog glasa kad je izgovorio njeno ime. (Ivan 20:13-16)

Drugo značajno Isusovo pojavljivanje bilo je dvojici učenika dok su putovali u Emaus. (Luka 24: 13-32) Tom prilikom Isus je očigledno razgovarao sa svojim učenicima nekoliko sati, ipak oni ga nisu prepoznali. Njima je on bio „stranac.“ On im je prenio veličanstvenu i nadahnjujuću poruku što se tiče potrebe za Mesijinom patnjom i smri kao što je i prorečeno u Starozavjetnim pismima. Ipak, oni nisu prepoznali tko je bio taj koji im je prenosio tu veličanstvenu informaciju. Sve do pred kraj dana, kad se Isus molio za blagoslov večere, oni nisu prepoznali tko je on bio. On se očito namjerno molio za blagoslov na svoj stari poznati način, i to je bilo ono što im je otvorilo oči glede njegovog identiteta.

Kad se Isus pojavio svojim učenicima na obali Galilejskog jezera, otkrio im se tako što im je predložio da bace svoje mreže na drugu stranu brodice, i ona je odmah bila napunjena ribama. Razlog zašto je to bilo toliko uvjerljivo bio je taj što je on učinio slično čudo kad ih je pozvao u službu. (Luka 5:1-11; Ivan 21:1-14) Svako od Isusovih pojavljivanja bilo je drugačije, i premda su ona služila da uvjere njegove učenike da je on bio podignut iz mrtvih, u isto vrijeme oni su shvatili da se on promijenio. On više nije bio Isus u tijelu, nego moćno duhovno biće koje je moglo dolaziti i odlaziti neopažen ljudskim očima osim kad je odlučio očitovati im se materijalizirajući se u obliku ljudskog bića.

„TOMA JE POSUMNJAO“

Jedno od Isusovih značajnih pojavljivanja njegovim učenicima nakon njegovog uskrsnuća bilo je u smislu odgovora na Tominu izjavu, koji je izjavio da neće vjerovati da je njegov Učitelj bio podignut iz mrtvih osim ako ne bude mogao vidjeti tragove čavala u njegovim rukama i nogama, i staviti svoju ruku u ranu koja je bila na njegovoj strani, kada ga je Rimski vojnik ubo kopljem dok je visio na križu. (Ivan 20:24-29) Isus nije bio vidljivo prisutan kad je Toma to izjavio. Međutim, on je znao za to, i kako bi zadovoljio onog koji je sumnjao on se pojavio svim učenicima u gornjoj sobi, dok su vrata bila zatvorena, i zatražio je od Tome da pogleda u njegove ruke i noge i stavi svoju ruku na njegovu stranu.

Ovaj se događaj pogrešno protumačio da znači kako će Isus kroz svu vječnost biti kao čovjek, sa ožiljcima na rukama, nogama i boku. Onda bi smo jednako tako mogli reći da će Isus zauvijek biti vrtlar, ili poput „stranca“ koji je hodao s dvojicom za Emaus. Što je pravo objašnjenje ovih slučajeva Isusovog pojavljivanja? Odmah nakon svog izvještaja o Isusovom posebnom pojavljivanju Tomi, Ivan objašnjava stvar: „Isus doduše, učini i mnoge druge znake pred svojim učenicima, koji nisu zapisani u ovoj knjizi.“ (redak 30)

Kao što Ivan kaže, sva Isusova pojavljivanja njegovim učenicima, koje god tijelo koristio u tom trenutku, su bili „znakovi.“ Oni nisu vidjeli božanskog Krista, nego samo njegova materijalizirana tijela. Zaista, oni su vidjeli, ljudska tijela od mesa. Toma je vidio jedno sa ožiljcima od čavala na njegovim rukama i nogama. On nije vidio duhovno biće, nego fizičko tijelo u kom se Isus čudesno pojavio. Kroz ta pojavljivanja, i ono što im je Isus rekao svi su bili uvjereni da je on bio podignut iz mrtvih. Luka je napisao u vezi Isusa, „Njima (učenicima) je, nakon svoje muke, i mnogim neospornim dokazima pokazao da je živ. Četrdeset im se dana ukazivao i govorio im o kraljevstvu Božjem.“ (Djela 1:3)

SIMBOLIČAN VID

S pravom se javlja pitanje da ako se Isus vraća prilikom drugog dolaska kao božansko, nevidljivo biće, kako je onda moguće da će „vidjeti svako oko“ ? Hoće li se Isus opet materijalizirati i pojaviti da bi uvjerio svijet da se je vratio? Mi ne vjerujemo da će biti tako. Umjesto toga, ispravno razumijevanje ove izjave iz našeg teksta se može utvrditi priznajući da Biblija mnogo puta koristi ideju o „viđenju“ ili „vidu“ da simbolizira razabiranje ili razumijevanje.

Osvrčući se na Evanđelje o kraljevstvu koje je on propovijedao, Isus je rekao da su sveti ljudi starog doba željeli „vidjeti“ te stvari ali nisu mogli. Zatim je Učitelj rekao svojim učenicima, „Ali sretne su oči vaše jer vide i uši vaše jer čuju.“ (Mat. 13:16,17) Ovdje se ne ukazuje na doslovne oči i doslovan vid. Misao je o razabiranju i razumijevanju koje je bilo dano učenicima kao posebna milost od Gospodina.

Kad je Job trpio veliku nevolju koju je Bog dopustio da dođe na njega, on je rekao,“ A nakon što su mi kožu oderali – eto što sad imam! Iako se istrošilo tijelo moje, gledat ću Boga, njega ću ja sam gledati, njega će vidjeti oči moje, a ne oči tuđinca. Bubrezi moji venu u meni.“ (Job 19:26, 27) Job je bio jedan od Božjih proroka, i mi možemo razumjeti da je ovo bilo proročanstvo o vremenu kada će slava Gospodnja ispuniti cijelu zemlju, i kada će svako tijelo vidjeti, ili razabrati to zajedno. Ovdje se govori o simboličnoj viziji jer u stvarnosti, kao što je sam Bog objavio Mojsiju, „ jer ne može čovjek mene vidjeti i ostati živ.“ (2 Moj. 33:20)

U Jobovom slučaju postojalo je također i neposrednije ispunjenje njegovog proročanstva. Kada je naučio važnu lekciju kroz ozbiljnu kušnju koja je došla na njega, Job je rekao Bogu, „Po čuvenju sam te poznavao dosad, ali sada te oko moje vidi.“ (Job 42:5) To nije bila doslovna vizija koju je Job imao o Svemogućemu, nego razlučivanje, razumijevanje njegove veličine, njegove mudrosti, njegove ljubavi i njegove moći. Job je naučio razumjeti velikog Stvoritelja, bolje kao posljedica svojih nevolja , i on opisuje to razumijevanje kao viđenje Boga.

Izaija 52:10 glasi, „Otkrio je Jehova svetu mišicu svoju pred očima svih naroda, i svi krajevi zemaljski vidjet će spasenje Boga našega.“ Ovo je veoma rasvjetljujuće simbolično korištenje osjeta vida. „Sveta mišica“ na koju se ukazuje u ovom tekstu je Isus, Mesija. Ova je „sveta mišica“ najprije bila „prezrena i izbjegavana od ljudi, čovjek koji je bol i bolest upoznao.“ On je bio, „odveden ko janje na klanje. Kao ovca, nijema pred onima što je strižu, nije otvorio usta svoja.“ (Iza. 53:3,7)

Ova „sveta mišica“ Jehovina, koja je postala, „Janje Božje koje odnosi grijeh svijeta,“ nije se otkrila ili obznanila „pred očima svih naroda, „ prilikom svog prvog dolaska. (Ivan 1:29) Proročanskom „izvješću“ o njegovoj veličini kao Mesije nije bilo prihvaćeno od njegovog vlastitog naroda, osim od jedne male manjine koji su postali njegovim predanim sljedbenicima. On je došao kao „svijetlo svijeta“, međutim svijet je odbacio svjetlo, i nastavio boraviti u tami.

Božji plan, čije je Isus središte, kao njegova „sveta mišica“ da prosvijetli i blagoslovi sve narode na zemlji tek se treba ostvariti. Izaija je napisao da „će se njegovom rukom ostvariti ono što želi Jehova.“ (Iza. 53:10) Isusovo djelo žrtvovanja prilikom njegovog prvog dolaska omogućilo je otkupljenje čovječanstva od grijeha i smrti, i stoga je bili neophodno za realiziranje Božjeg plana spasenja. Međutim sve do razdoblja njegove druge prisutnosti ta se „sveta mišica“ neće „otkriti pred očima svih naroda.“ „Tada će svi krajevi zemaljski vidjeti spasenje Boga našega“ koje je Isus omogućio prilikom svog prvog dolaska kada je dao svoje tijelo – svoj zemaljski život – za grijehom prokleto i umiruće čovječanstvo.

Citirali smo ovo proročanstvo kao još jedan primjer simbolične upotrebe osjetila vida. Nitko neće tvrditi da proročanstvo ukazuje na doslovnu „mišicu“ Jehovinu. Mišica je simbolična, i biti će otkrivena očima svih naroda također simbolično. Jedino zbog lažnih predodžbi koje s mnogi imali što se tiče Isusa nakon njegovog uskrsnuća, i načina njegovog povratka, da su ga neki nastojali vizualizirati kako se doslovno pojavljuje u oblacima kao čovjek, dok ga svako doslovno oko na zemlji gleda. Ispitamo li to proročanstvo u svjetlu razuma , isto tako kao i drugih biblijskih redaka u kojima su oči i vid korišteni da označe razabiranje, to onda postaje razumljivo i skladno sa sveukupnim svjedočanstvom Riječi Božje.

ON DOLAZI S OBLACIMA

Prvi dio našeg uvodnog retka glasi, „Evo dolazi s oblacima i vidjet će ga svako oko.“ S doslovne točke gledišta, ovo je čudna izjava, za to što bilo što, ili bilo koje biće, koje dolazi „s oblacima“ bi najvjerojatnije bilo skriveno s oblacima. Međutim, jezik ovog proročanstva podrazumijeva da isti ti „oblaci“ otkrivaju prisutnost Isusa. Oblaci su korišteni u biblijskim proročanstvima da simboliziraju tjeskobu i nevolju, i Isus je objasnio svojim učenicima da bi jedan od znakova njegovog povratka i druge prisutnosti trebalo biti vrijeme „velike nevolje.“ (Mat. 24:21, 22)

Zapazimo sada Isusovo daljnje proročanstvo, kako ga je zabilježi Luka: „ I bit će znakovi na suncu, mjesecu i zvijezdama, a narode na zemlji obuzet će tjeskoba i osjećaj nemoći zbog huke mora i valova, i ljudi će tada gubiti svijest od straha i očekivanja onoga što će zadesiti svijet, jer će se sile nebeske uzdrmati. I tada će ugledati Sina čovječjega kako dolazi u oblaku sa silom i velikom slavom.“ (Luka 21:25-27)

Matej citira dio tog istog proročanstva, koji glasi, „Tada će se na nebu pojaviti znak Sina čovječjega. I tada će proplakati sva plemena zemaljska. I vidjet će Sina čovječjega kako dolazi na oblacima nebeskim sa silom i velikom slavom.“ (Mat. 24:30)

Postoji mnogo dokaza da svijet sada prolazi kroz prorečeno vrijeme „velike nevolje“, i postoji već veliko plakanje od strane „svih plemena zemaljskih.“

Svijet općenito još uvijek ne razabire značenje toga što je „narode na zemlji obuzela tjeskoba i osjećaj nemoći.“ Onima koji nisu upoznati sa „pouzdanom proročanskom riječi“, ovaj „znak Sina čovječjega“ još se nije očitovao. Međutim, u određeno vrijeme hoće, i tada će „svako oko“ razabrati značenje „nevolje“ i razumjeti da se Krist vratio da uspostavi svoje davno obećano kraljevstvo. Zaista, čak sada, vjerni stražari, ali samo oni, vide mnoge dokaze da se Krist već vratio, nevidljivo, i da je angažiran u pripremnom djelu neophodnom za uspostavu njegovog kraljevstva.

ONI KOJI SU GA PROBOLI

Naš tekst naglašava da će ga vidjeti „i oni koji su ga proboli“ i da će oni zajedno s mnoštvima „proplakati“ ili tugovati, zbog njega. Tugovanje od strane onih koji su proboli Isusa biti će zbog njihovog prijašnjeg odbacivanja njihovog Mesije. Čitamo, „ I izlit ću na dom Davidov i na stanovnike Jeruzalema duh milosti i molitve, i gledat će u onoga kojega su proboli, naricat će za njim kao što se nariče za sinom jedincem, i gorko će ga oplakivati kao što se oplakuje prvorođenca.“ (Zah. 12:10)

Takvo žalosno stanje je zbog Židovskog zakašnjelog priznanja Isusa kao njihovog Mesije. Proročanstva otkrivaju da će se to tugovanje desiti pred sam kraj velike nevolje tijekom koje sva plemena zemaljska slično tome tuguju zbog tjeskobe kroz koju prolaze. Vrhunac te velike Harmagedonske bitke, će se prema proročanstvima dogoditi u drevnoj zemlji Izraelu, u koju se mnogi Židovi vratili od vremena ponovnog osnivanja njihove države 1948.

Proročanstva o tome nalazimo u 38 i 39 poglavlju Ezekijela. Redak 8 u 38 poglavlju je upućen Izraelu i glasi, „Poslije mnogo dana pohodit ću te. U posljednjim godinama doći ćeš u zemlju naroda izbavljenog od mača, sakupljenog iz mnogih naroda na gore Izraelove što sve vrijeme leže opustošene. Narod te zemlje izveden je iz naroda drugih i živi bez straha.“ Gogi njegovim agresivnim hordama – neprijateljima Izraela – dana je ova izjava, „Doista ćeš se podići. Poput oluje navalit ćeš. Bit ćeš poput oblaka kad pokriju zemlju, ti i sve čete tvoje i narodi mnogi s tobom.“ (redak 9)

Ovo proročanstvo otkriva daljnje detalje što se tiče napada na ponovno sakupljene Židove u državi Izrael, i otkriva da će u toj konačnoj bitci Bog ustati da obrani svoj narod od njihovih neprijatelja. Čitamo, „I po svim gorama svojim pozvat ću na njega mač, kaže Svevišnji Gospodin Jehova. Svatko će na brata svojega podići mač svoj. Sudit ću mu pošašću i krvlju. Silan pljusak i tuču, vatru i sumpor pustit ću na njega i na čete njegove i na narode mnoge koji će biti s njim. I uzveličat ću se i posvetit ću se i objavit ću se pred očima naroda mnogih, i tada će znati da sam ja Jehova.“ (reci 21-23)

Nema sumnje da je opis oružja koja će Jehova koristiti protiv onih koji opsjedaju Izrael u toj konačnoj Harmagedonskoj bitci uvelike simboličan. MI ne možemo znati te detalje u naprijed. Bitna stvar ovdje je da su kao posljedica Božje intervencije u toj bitki „oči“ naroda otvorene. Oni će shvatiti da su bili poraženi ne superiornijim oružjem ili ratničkim vještinama Izraelaca, nego božanskom moći. Ova će intervencija doći kroz Krista koji se vratio, i tako će biti ispunjene riječi našeg teksta da će ga „svako oko“ vidjeti.

Iako će „svako oko“ na koncu razabrati značenje onog što se desilo u Izraelu u završnim danima Harmagedona, vjerni ostatak Židova koji prepoznaju Krista, njihovog Mesiju, kao izvor njihove pobjede nad s ljudskog gledišta nemogućim izgledima, biti će prvi koji će imati koristi od tog iskustva. Drugi će ih zatim slijediti, i „vidjet će“ da je onaj „kojeg su proboli“ onaj koji ih je izbavio. Tako Ezekijelovo proročanstvo nastavlja: „I objavit ću sveto ime svoje usred naroda svojega Izraela i neću više dati da se oskvrnjuje sveto ime moje. I tada će narodi znati da sam ja Jehova, Svetac u Izraelu.“ (Ezek. 39:7) Završnu fazu velike nevolje tijekom koje svi narodi tuguju je također opisao prorok Zaharija. „ Evo, dolazi dan Jehovin, i plijen će se tvoj razdijeliti usred tebe. I skupit ću sve narode za rat protiv Jeruzalema. Grad će biti osvojen, kuće opljačkane, žene silovane. Polovina će grada otići u izgnanstvo, ali preostali narod neće biti istrijebljen iz grada. I Jehova će izići i ratovati protiv tih naroda kao u dan rata svojega, u dan boja.“ (Zah. 14:1-3)

Premda ovo proročanstvo otkriva da će Bog na koncu izbaviti svoj narod Izrael od njihovih neprijatelja, to neće biti sve dok ne budu imali neka vrlo teška iskustva od ruku agresorskih naroda. Mi ne možemo unaprijed, znati do u detalje način na koji će se svi ti kataklizmički događaji ispuniti. Međutim na temelju gore navedenih proročanstava, izgleda očitim da će ponovno sakupljene Židove snaći buduća nevolja prije očitovanja božanske intervencije u njihovu korist.

Kada intervencija dođe, to će biti kroz Krista, i proslavljene članove njegovog tijela. Ova klasa Krista biti će duhovni vladari u Mesijanskom kraljevstvu koje će očitovati autoritet i moć u ljudskim zbivanjima. Jedno od velikih ostvarenja tog kraljevstva biti će prosvjetljenje ljudi što se tiče pravog Boga i onog što je njegova volja za njih. To će zahtijevati cijelo kraljevsko doba za svoje ostvarenje. Najprije će tada živući naraštaj biti svjedokom moći i velike slave s kojim će to kraljevstvo početi. Tada će započeti postupno buđenje svih mrtvih – svih koji su umrli od Adama. Sve te milijarde trebat će poučiti o Bogu i njegovim zakonima pravednosti.

„Jer sa Siona će doći Zakon i riječ Jehovina iz Jeruzalema,“ čitamo u Miheju 4:1-4. „Sion“ ovdje simbolizira duhovnu fazu kraljevstva, koju sačinjavaju Isus i njegova proslavljena crkva, koji su dovedeni u život putem prvog uskrsnuća da budu pridruženi Kristu u njegovoj tisućugodišnjoj vladavini. (Otkr. 20:6) „Jeruzalem“ predstavlja ljudsku, vidljivu, fazu kraljevstva. Nju će sačinjavati, drevni ,vjerni sluge Božji, počev od pravednog Abela. Ivan Krstitelj je najvjerojatnije posljednji od tih. Oni će biti „postavljeni za knezove po svoj zemlji.“ (Ps. 45:16)

„Riječ Jehovina“, ili istina o Bogu i njegovoj volji i zakonu, biti će obznanjena ljudima kroz te ljudske predstavnike kraljevstva. Oni će biti zemaljski vladari u kraljevstvu. Poslušni podanici kraljevstva, počev s ostatkom vjerujućih Izraelaca, imat će udjela u tom djelu prosvjećivanja drugih. Kao što smo već zapazili, ovo veličanstveno djelo neće biti ostvareno odjednom. Citiramo riječi proroka: „I dogodit će se u onaj dan da više neće biti svjetlosti; svjetlila će izblijedjeti. Jer bit će to jedinstven dan, znan Gospodu – ni dan ni noć. I dogodit će se da će u vrijeme večeri biti svjetlo.“ (Zah. 14:6,7)

Svjetlo je simbol istine – razumijevanja – međutim svjetlo kraljevstva neće u potpunosti biti jasno sve do kraja tisućugodišnjeg kraljevstva. Kao što naš tekst objavljuje, „svako oko“ će razabrati prisutnost Učitelja tijekom uvodnog razdoblja tog dana, međutim čovječanstvo će trebati još puno toga za naučiti. Kao što smo već vidjeli, bit će daljnje djelo prosvjećivanja svih koji su probuđeni iz mrtvih. Sve do kraja tog dana „zastirač“ krivog razumijevanja neće biti u potpunosti uklonjen s očiju svih ljudi. (Iza. 25:7)

Tada će „zemlja biti puna znanja o Jehovi, kao što je more vode puno.“ (Iza. 11:9)

Čovječanstvo neće samo primiti blagoslov prosvjetljenja, nego i mira, zdravlja, i života. Bog će tada, „progutati smrt,“ i „obrisati suze sa svakoga lica.“ (Iza. 25:8) Zaista izgled za Izrael i sve narode je slavan. Premda su tjeskoba i nevolja danas jako rašireni, ta će situacija uskoro morati ustupiti mjesto autoritetu Kristovog kraljevstva, kroz čije će instrumente svim poslušnim ljudima iz čovječanstva doći trajni mir, sigurnost, sreća i život. Kako će se ljudi tada radovati što „vide“ i razabiru ne samo Krista,nego i svog Nebeskog Oca punog ljubavi, Boga njihovog spasenja! (redak 9)