Traži Dobro u Drugima
|
Ključni redak: „Što dakle učiniti braćo? Kad se okupite, netko iznosi psalam, netko poučava, netko iznosi nebesku objavu koju je dobio, netko govori stranim jezikom, netko tumači što je rečeno. Neka sve bude na izgrađivanje.“ Izabrani tekstovi: |
RAZMATRAJUĆI riječi našeg ključnog retka, naša je pažnja usmjerena na važnost sastajanja s drugima „za izgrađivanje“, u svrhu međusobnog pomaganja i ohrabrivanja tijela Kristovog. Na to nam je dodatno skrenuta pažnja u ovim riječima: „I razmišljajmo jedni o drugima, kako bi smo se poticali na ljubav i dobra djela i ne propuštajmo svoje sastanke, kao što neki imaju običaj, nego hrabrimo jedni druge, tim više što vidite da se približava dan.“ (Hebr. 10:24, 25) Riječi 24 retka prema Wilson’s Emphatic Diaglott su prevedene kako slijedi: „Trebali bi smo nositi jedni druge na umu, za podsticanje na ljubav i dobra djela.“
Te su riječi upućene onima koji su ušli u savezni odnos s Bogom. Apostolova je misao da bi želja za ohrabriti druge u pravcu „ljubavi i dobrih djela“ trebala biti ciljem Kršćanskog zajedništva, i svrha radi koje bi se sljedbenici Učitelja trebali okupljati. Zaista ukoliko nismo zajedno povezani ne možemo se ni ohrabriti. Na drugom nam je mjestu rečeno: „Skupite mi svece moje, koji su učinili sa mnom zavjet na žrtvi.“ (Ps. 50:5 DK) Premda će konačno „sakupljanje“ svetaca biti s onu stranu zavjese, čak i sada mi imamo prednost zajedništva s onima „iste dragocjene vjere.“ (2 Pet. 1:1)
Mi svi trebamo pomoć i ohrabrenje koji dolaze od zajedništva „za izgrađivanje.“ U Efež. 4:4-6 Pavao nas podsjeća na jedinstvo koje bi trebalo motivirati našu zajednicu. On prvo kaže, „Jedno je tijelo“ - Krist, glava i mi kao udovi tijela. Postoji „Jedan duh“ – Sveti Duh, koji nas vodi. Postoji „jedna nada na koju ste pozvani“ – nada da budemo vjerni sve do u smrt. Postoji „jedan Gospodin“ – naš Spasitelj Isus Krist. Postoji „jedna vjera“ – vjera u Isusovu otkupnu žrtvu. Postoji „jedno krštenje“ – krštenje, ili uranjanje, u Krista. Na koncu postoji „jedan Bog i Otac sviju“ – naš Nebeski Otac pun ljubavi, koji je „nad svima.“
U recima koje smo ranije citirali iz Hebr. 10:24, 25 Apostol Pavao daje još jednu važnu izjavu. On nam kaže da bi naše okupljanje i druženje jednih s drugima, u svrhu poticanja na ljubav i dobra djela sve potrebnije „kako vidimo da se približava dan.“ Ovaj „dan“ bi mogao biti vrijeme koje će doći kada Gospodinov narod, zbog uvjeta koji će vladati na zemlji, neće imati priliku da se sastaje. Taj bi „dan“ također mogao biti dan za svakoga od nas ponaosob, kada nećemo moći zbog zdravlja ili drugih okolnosti biti u stanju sastajati se jedni s drugima. Bez obzira što bi mogao biti „dan koji se približava“ budimo sada aktivno angažirani u skupnom radu „za izgrađivanje“, imajući na umu mudrost ovih riječi: „Sve što ti dođe pod ruku da činiš, čini to svom snagom svojom.“ (Prop. 9:10)
Isus nam je dao savršen primjer s obzirom na našu pouku. Družeći se sa svojim učenicima uvijek je tražio da bi ih na pozitivan način potaknuo na ljubav i dobra djela jednih prema drugima i prema Bogu. Neka bi smo i mi bili tako motivirani. „Ako dakle, imate kakvog ohrabrenja u Kristu, ako imate kakve utjehe potaknute ljubavlju, ako imate kakvog zajedništva u duhu, ako imate kakve ljubavi i samilosti, upotpunite moju radost ovim: budite složni u razmišljanju i imajte istu ljubav, budite jednodušni, jednako razmišljajte.“ (Filip. 2:1, 2)