Sveti Duh – Njegova Definicija i Svrha

„I, evo, ja šaljem na vas obećanje Oca svojega. A vi ostanite u gradu Jeruzalemu dok se ne odjenete u silu s visine.“ —Luka 24:49

PEDESET DANA nakon Isusovog uskrsnuća desio se događaj od iznimne važnosti za Crkvu. Bila je to Pedesetnica, kada je Sveti Duh bio izliven na učenike Učitelja koji su se okupili zajedno u Jeruzalemu, prema njegovoj uputi koju nalazimo u našem uvodnom retku: „I, evo, ja šaljem na vas obećanje Oca svojega. A vi ostanite u gradu Jeruzalemu dok se ne odjenete u silu s visine.“ Prema Židovskom kalendarskom računanju, godišnjica tog događaja pada svake godine na razdoblje od sredine svibnja do sredine lipnja – i ove godine to će biti 5 lipnja. Od nas se nigdje u Novom Zavjetu ne traži da posebno obilježavamo Pedesetnicu, kao što nam je zapovjeđeno u vezi Gospodinove večere koju je Gospodin ustanovio noć prije svog raspeća. Međutim, mi vjerujemo da je prikladno, razmotriti događaje tog važnog dana, posebno što to ima veze sa radom i svrhom Svetog Duha u životu Božjeg naroda.

U umovima onih koji se marljivo raspituju o tom predmetu javljaju se brojna pitanja. Što je Sveti Duh? Je li on treća osoba trojstva sa Bogom i Isusom? Je li to samo neki oblik „utvare“ kako je prevedeno u brojnim recima? Koja je svrha Svetog Duha u životu Kršćanina? Što to znači biti „rođen“ od Duha, „kršten“ Duhom, i „ispunjen“ sa Duhom? Što je Božji krajnji cilj glede djelovanja Svetog Duha u njegovom ljudskom stvarstvu? To su sve valjana pitanja i ona na koja je odgovoreno, ne ljudskim tradicijama i učenjima, nego samom Biblijom.

Razmotrimo stoga taj predmet u svjetlu nepogrešivog i skladnog svjedočanstva Božje Riječi.

KRIVI PRIJEVOD

Kroz pogrešan prijevod i drugačije, mnogi su počeli pogrešno vjerovati da je Sveti Duh osoba, treća osoba trojstva. Međutim, Biblija, kad ju se ispravno razumije ne opravdava tu misao. Jedan od krivih prijevoda koji doprinosi tom pogrešnom razumijevanju je mjesto gdje se grčka riječ pneuma prevodi sa riječju „utvara.“ To onda od Svetog Duha pravi Svetu „Utvaru.“

To je totalno pogrešan prijevod i to priznaju gotovo svi Bibličari. U gotovo svim prijevodima Biblije osim verzije King James, riječ „Utvara“ je bila ispravno promijenjena u „Duh.“ Prijevod verzija King James bio je napravljen u vrijeme kada je praznovjerje bilo obilno, stoga bi riječ „utvara“ zapovijedala mnogo više poštovanja i pobožnosti nego danas. U to su vrijeme duhovi bili stvarni u umovima ljudi, ali vrlo tajanstveni. Oni su uvijek bili povezani sa mišlju o osobnosti, i prevoditelji su vjerujući u „osobnog“ Svetog Duha, začeli ideju nazivajući je sa „Sveta utvara.“

NEVIDLJIVA MOĆ – NE OSOBNOST

U Starom je Zavjetu riječ „duh“ prijevod hebrejske riječi ruach. Primarno značenje te riječi je vjetar. Mi ne mislimo da se pod tim podrazumijeva da je Sveti Duh sveti vjetar. To je samo značenje korijena te riječi. Vjetar je i nevidljiv i moćan, stoga su ljudi u drevna vremena primjenjivali tu riječ na različite nevidljive i snažne utjecaje. S obzirom da se božanska moć pokazivala putem kanala i sredstava koji su preko onog što čovjek može vidjeti i razumjeti, ovu se riječ ruach počelo sve više primjenjivati na sva Božja djelovanja.

Uz to što je prevedena sa „duh“, riječ ruach je na hrvatskom u Starom zavjetu prevedena i sa „dah“, „um“, zamah vjetra“, „oluja“, „miris,“itd. Ono što se može vidjeti iza svake od ovih riječi je misao o nevidljivoj moći ili utjecaju. Na primjer postoji snaga uma, ali to je snaga koja nije vidljiva prostom oku.

Kao što je već navedeno, u Novom zavjetu grčka riječ prevedena sa „Duh“ili neispravno „Utvara“ u izrazima Sveti Duh ili Sveta Utvara je pneuma. Primarno značenje te riječi je također vjetar ili zrak. To je riječ iz koje je izveden pojam pneumatski npr.pneumatski čekić. Uz to što je prevedena sa Sveti Duh ili Sveta Utvara u Novom je Zavjetu prevedena i sa riječima „život“, „duhovno“, „vjetar.“

PEDESETNICA

Uspoređivanje Svetog Duha sa nevidljivom silom vjetra je prikladno prikazano kada zapazimo što se dogodilo na Pedesetnicu, isti dan kada je Sveti Duh bio dan učenicima sakupljenim u Jeruzalemu. U izvještaju stoji: „A na dan Pedesetnice svi su bili zajedno na istome mjestu. I iznenada je nastala huka s neba kao kod naleta jakog vjetra i ispunila je cijelu kuću u kojoj su sjedili. I svi su se ispunili svetim duhom i počeli govoriti raznim jezicima, kako im je duh davao da govore.“ (Djela 2:1, 2, 4)

„Nalet jakog vjetra“ koji je ispunio kuću bio je snažan ali nevidljiv. Učenici su mogli vidjeti njegove posljedice i čuti rezultirajući zvuk koji je zavijao kroz drveće i puhao kroz kuću. Njegova se snaga možda vidjela po zavjesama koje su se nasilno pomicale i po kućanskim predmetima koji su se tresli i pali na pod. Usred te doslovne demonstracije moći vjetra Sveti je Duh – također moćna, snažna sila – došao na Gospodinove učenike.

Zapažajući Božje korištenje prirodne, nevidljive snage vjetra na Pedesetnicu da pokaže sličnu nevidljivu snagu Svetog Duha, vidimo da nema ničega u Biblijskom izvještaju što kaže da su učenici vidjeli bilo kakav oblik utvare, ili „nekakvog duha“ u kombinacijom s vjetrom ili izlijevanjem Svetog Duha na njih. Zasigurno, kod tako važne prilike kao što je bila ova, kada su primili „silu odozgo“ ako je Sveti Duh zaista bio neko biće ili osoba – dio trojstva – ili tajanstvene „utvari“ slične osobnosti, tada bi bila neka vidljiva indikacija te činjenice dana učenicima. Nikakav takav znak nije bio dan.

DOKAZI BOŽJE SNAGE I UTJECAJA

Dok izvještaj iz Djela 2 o Pedesetnici ne daje nikakvu indikaciju da je Sveti Duh bio osobnost ili utvara, postoje jasni dokazi njegove nevidljive moći i utjecaja na učenike – sile koja nije bila prije prisutna s njima. Redak 4 kaže da su, „počeli govoriti raznim jezicima, kako im je duh davao da govore.“ Sveti Duh, Božja moć ili utjecaj, dao je učenicima mentalnu sposobnost da govore na drugim jezicima. To je bio vrlo važno u tom trenutku, zato što su u Jeruzalemu, „u to doba boravili bogobojazni Židovi iz svakog naroda pod nebom,“ sakupljeni iz razloga da drže jedan od zapovjeđenih blagdana pod Mojsijevim Savezom Zakona. Ta su mnoštva govorila različite jezike naroda od kud su doputovali. Da bi razumjeli poruku koju im je Bog želio dati tog dana, postojala je praktična potreba da učenici „govore“ na jezicima koje će narod moći razumjeti. Tako vidimo prvo očitovanje nevidljive sile Božje – Svetog Duha – kako je djelovao u umovima učenika, dajući im sposobnost da govore i da ih se razumije na izvornim jezicima onih koji su tamo bili okupljeni.

Drugo očitovanje nevidljive sile Svetog Duha na Pedesetnicu bio je direktan rast gore navedenog. Jednom kad su ti okupljeni čuli izgovorene riječi na svom vlastitom jeziku, Sveti Duh opskrbio je umove učenika sa prosvjetljenjem glede svrhe događaja koji su okruživali Isusov život, smrt, uskrsnuće i uzašašće k Ocu – čak i događaja tog istog dana. Učenici su počeli dijeliti tu poruku „evanđelja“ sa svima tamo. Dok ih je mnoštvo slušalo, „svi su bili izvan sebe…te su jedan drugoga pitali: Što bi to moglo biti? Drugi su im se pak rugali i govorili: Napili su se slatkoga vina.“ (reci 12, 13)

Petar je kao glasnogovornik učenika, ustao i odvažno rekao: „Poslušajte riječi moje: Ovi ljudi nisu pijani, kako vi mislite…Naprotiv to je ono što je rekao prorok Joel: U posljednje ću dane…govori Bog, izliti Duh svoj…i sinovi će vaši i kćeri proricati.“ (reci 14-17) Riječ „proricati“ koja je ovdje upotrijebljena nosi misao poučavanja. Zaista, kroz prosvijetljujuću moć Svetog Duha, Petar je počeo poučavati na način nikad prije viđen kod bilo koga od Gospodinovih učenika. To je bio isti Petar, koji je samo nekoliko tjedana ranije, zbunjen i razočaran, zanijekao svog Učitelja tri puta, i čak i nakon Isusovog uskrsnuća, ozbiljno namjeravao vratititi se ribarenju s ostalim Gospodinovim učenicima. Sada, kao što je zapisano u recima 22-36, Petar je iznio govor u kojem je iznio cijeli Božji plan i jasno objasnio svrhu Isusove smrti i uskrsnuća kao centralne točke tog plana. Kakvo očitovanje nevidljive moći i utjecaja vidimo u otvaranju Petrovog uma, i dajući mu sposobnost da poučava evanđeosku poruku svima koji su bili okupljeni tamo.

Gore navedena očitovanja moći i utjecaja Svetog Duha na Pedesetnicu bila su dana na čudesan način. Ipak,mi opet zapažamo, da u ni u jednom od njih nema nikakve indikacije da je Sveti Duh bio osobnost, utvara, ili neka vrsta „duha.“ To je jednostavno bila Božja nevidljiva moć i utjecaj, očitovana na različite načine – kao što je primjer nevidljive moći vjetra. Kasnije, nakon što je bilo završeno djelo Apostola, i Rana Crkva dobro utvrđena u Evanđelju, čudesna očitovanja Svetog Duha kao ona što su se dogodila na Pedesetnicu više nisu bila potrebna. Međutim, rad Svetog Duha kao nevidljive moći u životima Sljedbenika Učitelja tek je počeo. Taj se rad nastavio sve do naših dana. Oni koji su u potpunosti posvetili svoje živote da vrše Gospodinovu volju svakodnevno se oslanjaju na obećanu pomoć Božjeg Svetog Duha u njihovim životima.

Sveti je Duh, stoga jednostavno rečeno, nevidljiva Božja moć, moć koja se očitovala na razne načine. Govoreći o Božjoj stvaralačkoj moći, u Bibliji čitamo „djelovala je nad površinom voda.“ (1 Moj. 1:2) Bila je to moćna, nevidljiva sila, korištena u pripremanju zemlje da bude životopodržavajući dom za biljke i životinjski svijet, isto tako kao i za krunu Božjeg stvarstva – čovjeka. Utjecaj Svetog Duha u našim životima kao kršćana u sadašnje se vrijeme primarno svodi na ono što se odnosi na Božji um i osobnost – moć povezana sa razvojem istih u nama.

SVETA NASUPROT NESVETOJ MOĆI

Ono što nam može pomoći u razumijevanju Svetog Duha je usporediti ono što Biblija kaže o njemu i o nesvetom duhu Sotone. Na različite manifestacije Svetog Duha ukazuje se kao na: „Duh Kristov“, „Duh svetosti“, „Duh istine“, „Sveti Duh obećanja“, „Duh blagosti“, „Duh milosti“, „Duh proroštva.“ Ovdje opet u različitim nijansama značenja pridodanim Svetom Duhu ne vidimo nikakvu misao u osobnosti. Umjesto toga u svakom primjeru fokus je na nevidljivoj moći i utjecaju.

Različita očitovanja Sotoninog duha opisana su kao „duh strašljivosti“, „duh ropstva“, „duh svijeta“, „duh pogreške“, „duh vračanja“, „antikristov duh“, i „duh sna.“ Slično tome, nitko ne bi zaključio da zato što se riječ duh tako koristilo da se opiše različita očitovanja Sotoninog utjecaja u svijetu, da postoji osobni „nesveti duh“ koji je jedno u biti s Đavlom.

ROĐEN OD DUHA

Postoje razni izrazi korišteni u Bibliji s kojima se opisuje djelovanje Svetog Duha u srcima i životima Kršćana. Jedan od tih je „rođen od duha.“ To je riječ koja sugerira dolazak u postojanje novog života, i to je jedna od stvari ostvarenih silom Svetog Duha. Ovaj novi život, kad se u potpunosti rodi, biti će toliko drugačiji od ljudskog života da je Isus u svezi s tim rekao, „Vjetar puše gdje hoće i čuješ mu šum, ali ne znaš odakle dolazi i kamo ide. Takav je svatko tko je rođen od duha.“ (Ivan 3:8)

Grčka riječ u Bibliji prevedena sa „rođen“ također je ispravno prevedena i sa „začet“ i kontekst je neophodan kako bi smo odlučili na koju je misao pisac mislio. Zapažanjem te razlike učimo da nije ispravno govoriti o obraćenju Kristu kao da je netko „rođen od Duha.“ Kad netko u pokajanju dođe k Bogu, i kroz vjeru u Krista kao svog Otkupitelja, u potpunosti se posveti vršenju Božje volje, ono što se događa je ispravno opisano kao „začeće“ Duhom Božjim. Drugim riječima, tada je započeo novi život.

Ako nastavimo dalje s ovim simbolizmom taj novi život je samo embrio. Treba ga se hraniti s Riječju Božjom, kako bi se na taj način razvio, rastao u jakosti Gospodnjoj i u sili njegove moći. Taj se novi život ne rađa sve do uskrsnuća. Tek je tada u punom smislu „rođen od Duha.“ Samo su tada Isusove riječi istinite da je onaj koji je rođen od duha u stanju doći i otići nevidljivo kao vjetar. Tako vidimo da nam zapaziti tu razliku u korištenju riječi „rođen“ i „začet“ daje mnogo veće i cjelovitije razumijevanje o tome što Božja moć korištena kroz njegovu Riječ ostvaruje u korist posvećenih sljedbenika Učitelja.

KRŠTENJE DUHOM

Biblija također govori i o „krštenju“ duhom. Riječ krstiti znači pokopati, i biti kršten sa Božjih Duhom jednostavno znači biti toliko potpuno predan vršenju Božje volje da pojedinac dolazi potpuno pod njegovu kontrolu,ne imajući više svoju vlastitu volju. Međutim, sa Božjeg predvidivog gledišta, cijela Kristova crkva bila je na Pedesetnicu krštena s Duhom. Stoga ne postoji potreba za svježom vanjskom demonstracijom Svetog Duha na svakom pojedincu koji se posvećuje vršiti Očevu volju.

Apostol Pavao je napisao, „Doista, jednim Duhom svi smo kršteni,“ i on objašnjava da se to krštenje za pojedinca događa kad on dolazi u „jedno tijelo“ Kristovo. (1 Kor. 12:13) To je sahranjivanje naše volje u volju Božju izraženu kroz Krista, Glave tijela. Kad dobijemo to ispravno gledište o tome što je uključeno u krštenje Duhom onda nećemo očekivati ponavljanja spektakularnog očitovanja moći Božje koje se dogodilo na Pedesetnicu.

ISPUNJENI DUHOM

Biblija objavljuje, „ispunjavajte se s Duhom.“ (Efež. 5:18) Kako bi ovaj izraz bio praznog značenja ako bi Sveti Duh bio osoba! Međutim, kada shvatimo da je to jednostavno moć, ili utjecaj, Božji iskazan u kršćanskom životu kroz njegovu pisanu Riječ i naša iskustva na uskom putu tada možemo razumjeti kako je moguće imati manje ili više Duha da utječe na naše živote. Biti ispunjen s Duhom zahtijeva da se ispraznimo od sebe i svoje volje i da marljivo uznastojimo proučavati Božju Riječ i zatim primijeniti sve njene pravedne propise.

Za kršćane je isto rečeno da su „zapečaćeni“ sa „svetim Duhom obećanja.“ (Efež. 1:13) Božji Duh – njegova moć i utjecaj – upravljao je umovima proroka u pisanju Starog Zavjeta, u kojem su zapisana mnoga obećanja koja jamče Božji blagoslov njegovom vjernom narodu. Novi je Zavjet također napisan pod izravnim nadahnućem Duha, ili Božje moći, i sadrži dodatna obećanja kojima Bog jamči pobjedu kroz Krista svakom vjernom sljedbeniku Učitelja. Tako nas on „zapečaćuje“ svojim obećanjima - odnosno jamči nam da ako budemo vjerni da će nam on dati milosti za pomoć u vrijeme potrebe, i prilikom uskrsnuća će nam dati „krunu života.“ (Otkr. 2:10)

Riječ „svjedoči“ je na sličan način korištena u povezanosti sa radom Svetog Duha u životima kršćana. Njegov duh svjedoči sa našim duhom „da smo djeca Božja.“ (Rim. 8:16) Ovo je također vrlo razumljiva stvar. Kroz duhom nadahnuto Sveto Pismo navedeni su različiti koraci i iskustva kršćana koji su vjerni u vršenju Božje volje. Oni koji utvrde da ih Bog blagoslivlja na način kako je izloženo Duhom kroz njegovu Riječ, tako imaju svjedočanstvo duha da su bili prihvaćeni u Božju obitelj kroz začeće Svetim Duhom, i da su tako „Božja djeca.“

SVE TIJELO BLAGOSLOVLJENO

Božji duh će biti izliven na različite načine za blagoslov čovječanstva tijekom Kristovog Milenijskog Kraljevstva. On će prouzročiti da spoznaja o njegovoj slavi ispuni svu zemlju kao što vode ispunjaju mora. (Iza. 11:9) Njegova će moć također djelovati u pravcu podizanja mrtvih u život, jer obećanje je da će „biti uskrsnuće pravednih i nepravednih.“ (Djela 24:15) U obećanju Novog Zavjeta kojeg će Bog sklopiti, najprije s Domom Izraelovim, a kasnije obuhvatiti cijeli svijet, dana je izjava da će Gospod napisati svoj zakon u srca ljudi. (Jer. 31:31-34) To će također biti rezultat djelovanja Svetog Duha u životima onih koji slušaju zakone Kraljevstva.

Tijekom razdoblja Kristovog kraljevstva Sotona će biti vezan, tako njegov duh neće moći utjecati na ljude da čine loše. Umjesto toga, svi uvjeti novog društvenog uređenja bit će povoljni za vršenje Božje pravedne volje. Ljubav će zamijeniti sebičnost kao motivirajuća snaga u svoj ljudskoj aktivnosti. Čovječanstvo će naučiti da najveća i jedina trajna radost dolaze od činjenja dobra drugima umjesto da sebično traže da se uvijek najprije brine samo za njihove vlastite interese.

U tom će se kraljevstvu postepeno promijeniti cjelokupno gledište ljudske rase kao posljedica izlijevanja Božjeg Duha na svako tijelo. Kako bi smo radosni trebali biti da će Božja moć tako očitovana riješiti probleme nevoljne i umiruće rase. Kada blagoslovi koji dolaze od tog izlijevanja Svetog Duha budu bili prepoznati kao oni koji dolaze od velikog i pravog Boga svemira, Stvoritelja neba i zemlje, ljudi će mu rado dati slavu, jer oni će tada znati da je on uistinu Bog ljubavi. Tada, na kraju tog kraljevstva, sve misli, riječi i djela sveg poslušnog čovječanstva bit će u potpunosti vođene ničim drugim nego pravednim utjecajem i moći Božjom – njegovim Svetim Duhom.