Najveća Zapovijed
|
Ključni redak: „Ljubi Gospoda, Boga svojega, iz svega srca svojega i iz sve duše svoje i iz svega uma svojega i iz sve snage svoje. To je prva zapovijed. A druga je ovoj slična: Ljubi bližnjega svojega kao samoga sebe. Druge zapovijedi veće od ovih nema.“ Izabrani tekstovi: |
NAŠA LEKCIJA počinje sa Isusovim oštrim optužbama Židovskih vjerskih vođa korištenjem usporedbi. Oni su bili krivi jer su ga odbacili kao Sina Božjeg. Gospodin je objasnio da je Bog bio taj koji je zasadio dom Izraelov i opskrbio ih sa božanskim zakonom. Također im je dao i svjedočanstvo različitih proroka da održi naciju odvojenom od poganskih utjecaja koji su ih okruživali. Prema tome se moglo očekivati da će sa takvom nježnom brigom i nadgledanjem, kroz zahvalnost i poslušnost Židovi biti pripremljeni prihvatiti Isusa kao njihovog Mesiju. (Marko 12:1-11)
Nažalost, ista tvrdoća srca koja je uzrokovala da nacija odbaci Božji zakon i upozorenja od strane pravednih proroka, također je vodila i do odbacivanja i razapinjanja Isusa, koje je on točno prorekao. Bilo je očito da su Židovski vođe razumjeli značenje Gospodinovih riječi. (redak 12)
Isus je također naišao i na protivljenje Saduceja, koji nisu vjerovali u uskrsnuće. Oni su ukazali na odredbu Mojsijevog zakona (5 Moj. 25:5-10) da ako bi čovjek umro bez djece, njegov je brat trebao oženiti udovicu da održi obiteljsko ime i vlasničke interese. Postavljajući hipotetski slučaj, Saduceji su pitali Isusa da ako su tu ženu ženila sedmorica braće koji su umrli jedan za drugim, čija će ona biti žena o uskrsnuću. (Marko 12:18-23)
Isus je naznačio da Bog ima moć podignuti mrtve, ali također i da brak tada neće postojati. Osim toga Isus je podsjetio Saduceje da kada se pojavio Mojsiju u gorućem grmu, nebeski Otac se otkrio kao kao Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev. Ako ne bi bilo nade u uskrsnuće, takva tvrdnja ne bi bila dana. Pismoznanac koji je čuo Isusov odgovor Saducejima cijenio je njegov odgovor i zatim je upitao Isusa koja je najveća od svih zapovjedi. (reci 24-28)
U našem ključnom retku naš je Gospodin ustvrdio da je u krajnja ljubav prema Bogu i svome bližnjemu sažetak nakane Dekaloga. Ovaj je pismoznanac očitovao iskrenost srca i složio se sa Isusom da iskreno obožavati Boga s nečijim cijelim srcem, dušom i snagom, isto tako kao i ljubiti svog bližnjeg kao sebe bi bile najvažnije stvari koje bi bilo tko mogao činiti- više nego ceremonijalni prinosi i žrtve Zakona. Isus je prepoznao ispravan stav njegovog srca rekavši, „Nisi daleko od kraljevstva Božjega.“ (redak 34)
Kao posvećeni vjernici u Krista, neka bi smo uvijek očitovali oba aspekta Učiteljevog odgovora u našim životima u svemu što kažemo i činimo. „Rekne li tko: Ljubim Boga, a mrzi brata svojega, lažac je. Jer tko ne ljubi brata svojega kojega vidi, kako može ljubiti Boga kojega ne vidi? I ovu zapovijed imamo od njega: tko ljubi Boga, da ljubi i brata svojega.“ (1 Ivan. 4:20, 21)