Isus se Odupire Iskušenju
|
Ključni redak: „Ali on odgovorivši reče: Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi koja izlazi iz usta Božjih.“ Izabrani tekstovi: |
SLIJEDEĆI SVOJE KRŠTENJE, Isus je otišao u pustinju kako bi ostao sam, kako bi utvrdio Očevu volju prije nego započne svoju javnu službu. On je također postio četrdeset dana dok je razmišljao o značenju različitih proročanstava koja su predvidjela njegovu patnju i smrt. Osim toga, proveo je vrijeme polažući temelj za djelo apostola i drugih koji su trebali objavljivati Božje dolazeće kraljevstvo. Naš je Gospodin bio toliko zaokupljen sa proučavanjem i molitvom svom Ocu da nije jeo nikakve hrane cijelo vrijeme svog iskustva u pustinji. Zapažajući njegovu smanjenu vitalnost, Đavao je pokušao navesti Isusa da koristi svoje duhovne moći da utaži svoju glad. (Mat. 4:1-3) Kao što zapažamo u našem ključnom retku, Učitelj je odmah odbacio protivnikov prijedlog da čudom pretvori kamenje u hranu za svoje osobno korištenje. On je citirao iz Starog zavjeta, koji tvrdi da je poslušnost Božjoj riječi od najveće važnosti, i stoga, on ne bi koristio svoju moć na način koji bi bio suprotan njegovom savezu žrtve.
„Povede ga tada đavao u sveti grad i postavi ga na vrh Hrama pa mu reče: Ako si Sin Božji, baci se dolje! Ta pisano je: Anđelima će svojim zapovjediti za tebe i na rukama će te nositi da se o kamen ne spotakne noga tvoja.“ (reci 5,6)
Naš je Gospodin opet odmah i ispravno odbacio Sotonin izazov da prkosi zakonima prirode i traži božansku zaštitu. Za njega bi to činiti značilo iskušavati Oca, čineći krivu primjenu Pisma. (5 Moj.6:16; Mat. 4:7)
U konačnom nastojanju prijevare, đavao je predložio Isusu da ako prizna njegovu nadmoć, neće biti potrebno da daje svoj život kao žrtvu da otkupi ljudsku obitelj. „Tada mu reče Isus: Odlazi Sotono! Jer pisano je: Klanjaj se Gospodu, Bogu svojemu, i njemu jedinome služi. Tada ga đavao pusti. I gle, anđeli pristupiše te mu služahu.“ (reci 10,11)
Kao posvećeni Kristovi sljedbenici možemo izvući važnu pouku razmišljajući kako je naš Gospodin postupao tijekom svojih iskušenja u pustinji. Sotona je već odavna tražio postići svoje ciljeve buneći se protiv božanskog autoriteta. (Iza. 14:12-14) Premda nije uspio u svojim nastojanjima da mu naš Gospodin postane vjeran, on je nastojao osujetiti kompletiranje tijela Kristovog predstavljajući nam u mislima različite primamljivosti koje bi ako bi im popustili, imale tendenciju prema sebičnom samozadovoljenju i ometalo bi naš napredak na uskom putu.
Neka bi smo udvostručili naša nastojanja u podlaganju Božjoj volji kako je otkrivena u Bibliji, uvijek imajući na umu sljedeće upozorenje: „Jer svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen.“ (Luka 14:11)