Razmišljanja o Sionu

„Blagoslovljen je onaj, kojega si izabrao, da bude blizu tebe, da prebiva u dvorima tvojim! Nasitimo se dobrom kuće tvoje, svetoga hrama tvojega.“ —Psalam 65:4

PSALME se ponekada nazivalo pjesmaricom crkve. Mnogi od njih, uključujući i Ps.65, posvećeni su „Zborovođi“, koji ih je uglazbio, a danas ga možemo poistovjetiti sa Isusom Kristom, našim Gospodinom, Zborovođom Božjeg duhovnog hrama. Svojim učenjima i primjerom, on je otkrio harmoniju tih probranih melodija, tih duhovnih pjesama koje je komponirao David, dražestan Izraelov pjevač, i drugi iz njegove linije.

Konkretno, Psalmi su jedan od dijelova Božje riječi posvećenih obožavanju. Oni ukazuju na način na koji se možemo obratiti Bogu s prikladnim jezikom, i sa ispravnim stavom pobožnosti. U Psalmima su nam otkriveni svi aspekti mnogih i različitih iskustava Kršćanskog života, i predložen prikladan jezik za svaku priliku. Psalam 65 kojeg sada razmatramo, izražava neka od osjećanja Gospodinovog naroda koji živi na kraju Evanđeoskog doba. Oni su posebice bili blagoslovljeni s velikim izlijevanjem istine tijekom ovo razdoblja Žetve, i stoga su u stanju razmišljati o djelovanju različitih obilježja Božjeg velikog plana spasenja.

U prvom retku ovog Psalma David objavljuje, „Tebi, Bože na Sionu, pripada hvalospjev“ Sion je jedno od imena koja su reprezentativno dati sljedbenicima Krista tokom Evanđeoskog doba. Ova klasa, sa Isusom kao svojim poglavarem, sačinjavat će nebeski dio kraljevstva. Izrael je kao nacija u nekim pogledima predočavao ovu Sionsku klasu Evanđeoskog doba, međutim nije bilo ni sinova Božjih ni duhovnog Siona u danima psalmiste. Premda ovaj psalam odražava mnogo toga što je istina u pogledu Davida, i o Izraelu, ipka u njemu psalmista prije svega proročanski govori o vremenu kada će doći u postojanje Sionska klasa sadašnjeg doba i koja će početi hvaliti Boga objavljujući vrline osobnosti i plana Nebeskog Oca. (Ps. 139:14-16)

SION ZAPOČINJE SVOJE DJELO

Proročanstvo 65 Psalma koje ima svoju primjenu na Kristovim sljedbenicima počelo se ispunjavati na Pedesetnicu. Od tada se ta klasa počela razvijati i tada se počeo uzdizati Bogu uzvik hvale kakav se nikada proje nije čuo od predodžbenog Siona, kuće slugu. To je još snažnije sugerirano u jenom suvremenijem prijevodu, „Za tebe je hvala i tišina, Bože, na Sionu.“

David nastavlja, „tebi neka se izvršuju zavjeti!“ Ovdje se govori o zavjetu ili savezu u kojeg su ušli svi od klase Siona. U drugom Psalmu David ocrtava taj zavjet, govoreći, „Skupite mi sluge moje, što su sklopile zavjet s menom na žrtvi!“ (Ps. 50:5) To je zavjet potpune posvete, u koji ulaze i vjerno ga izvršavaju svi koji ispunjavaju uvjere da budu članovi Krista, klase Siona Evanđeoskog doba.

„Ti uslišitelju molitava, k tebi neka se utječe svako tijelo!“ nastavlja David. (Ps. 65:2) Jedna od stvari koje je Isus razjasnio svojim učenicima je da kroz njega imaju pristup Ocu u molitvi. (Ivan 14:13) Mi dalje učimo da će kasnije, kroz proslavljenog Krista- pravog hrama Božjeg- svako tijelo iamti pristup Bogu u molitvi. To će biti za vrijeme kraljevstva, jer Izaija je napisao, „jer će se kuća moja zvati kuća molitve za sve narode.“ (Iza. 56:7)

U trećem retku naše pouke, psalmista govoreći kao jedan od klase duhovnog Siona, ukazuje na iskustva posvećenih na uskom putu, pa kaže, „Teško me pritiskuje krivnja zlodjela.“ To nas podsjeća na riječi našeg Učitelja, „kad vas ljudi zbog mene grde i progone i za vama lažno sve zlo govore!“ (Mat. 5:11) Ove izjave ukazuju na istinu da se Božji narod često pojavljivao u očima svijeta kao zločinci. Međutim u svoje će vrijeme njihovi karakteri biti opravdani. Premda po tijelu nisu savršeni, David kaže nastavljajući u trećem retku, „ali ti opraštaš (pokrivaš) grijehe naše.“

U četvrtom retku skreće nam se pažnja na kvalitetu novoizabrane klase Siona. Ove riječi citirane u uvodu ovog članka pokazuju da je zaista veliki blagoslov biti izabran od Boga. Kad razmišljamo o broju onih koji nisu bili pozvani da budu dio ove posebne klase, isto tako kao i o nebrojenima koji su živjeli i umrli u neznanju o radosnim vijestima spasenja, shvaćamo da nam je stvarno ukazana posebna naklonost kad smo primili pozivnicu za Nebeski poziv Božji u Kristu Isusu.

Osim toga, ako se sjetimo koliko smo zbog svoje prirode bili u ropstvu grijeha, i koliko su nas zemaljski interesi, prolazne stvari, posao, itd. zaokupljali vrlo je jasno da je Gospod učinio jako puno za nas. Pružio nam je pomoć kako bi nas oslobodio od tih ograničavajućih utjecaja dajući nam,kroz svoje providnosti, vrijeme i želju da istražimo istinu. Ukazao nam je milost kako bi smo napravili neophodne korake vjere i poslušnosti, da možemo dobiti odnos s njim kao duhom rođeni sinovi Božji i prebivati u njegovim dvorima- stanje potpune posvete njemu.

David nastavlja u riječima našeg uvodnog teksta, podsjećajući nas da je ova klasa Siona zadovoljna sa dobrotom Božjeg doma- njegovog svetog hrama. U ovom razdoblju žetve Evanđeoskog doba, mi smo čuli Gospodinovo kucanje, i cijenili dokaze njegove prisutnosti. Otvorili smo vrata naših srca Učitelju da uđe i da večera s nama, i zadovoljni smo s tim bogatstvima njegove milosti. Zaista, želja našiju srca je da uskoro prebivamo s njim u njegovom „svetom hramu.“

BOŽJE PROVIDNOSTI SU ZASTRAŠUJUĆE

„Ti nas uslišiš u dobroti čudesnim djelima; ti Bog, spasitelj naš.“ (redak 5) Izgleda da se ovdje ukazuje na Gospodinove providnosti u povezanosti s njegovim narodom, i to posebno očitovanje njegove moći u njihovu korist u povezanosti sa skorom uspostavom kraljevstva. „Ti pouzdanje svih krajeva zemaljskih, najdaljega žala (u sadašnje vrijeme)“ – odnosno odvojeni od uzburkanih masa čovječanstva.

U dan nevolje koji prethodi uspostavi kraljevstva, kada će vladalačke sile Mesijanskog doba biti čvrsto ustanovljene, biti će veliko očitovanje božanske moći. Nezadovoljstvo uzburkanih masa čovječanstva tada će biti utišano, i blagoslovi obnove zadovoljit će najdraže nade ljudi. „Doći će (oni) k dragocjenosti svih naroda“ kaže prorok. (Hag. 2:7) Sada međutim „željno iščekivanje“ ljudskog roda mora čekati „objavljivanje sinova Božjih.“ (Rim. 8:19) Psalmista o tome govori u recima 6 i 7: „Koji tvrdo postavljaš gore svojom snagom, opasan jakošću; Koji utiša buku morsku, bučne valove, bunu naroda.“

Sad napuniš klicanjem istok i zapad.“ (redak 8) Klicanje istoka i zapada izgleda ukazuje na čovjekove dane kako idu jedan za drugim. Simbolički, tekst ukazuje na Evanđeosko doba spasenja, kojega će slijediti milenijski dan Kristovog kraljevstva. Shvaćanje da se približavamo vremenu velike Epohalne promjene prouzročuje veliku radost među Gospodinovim narodom. „A Sion čuje to i raduje se; klikću kćeri Judine zbog sudova tvojih, Gospode!“ (Ps. 97:8)

DAN POHOĐENJA

U devetom retku stoji, „Pohodio si zemlju i natopio je.“ Biblija nam skreće pažnju na različita Božja pohođenja. Naprimjer, jedno takvo bilo je na kraju Židovskog doba, kada je poslao Isusa Izraelu i svijetu. Biblija nam u vezi s tim kaže da Izrael „nije prepoznao vrijeme svoga pohođenja.“ (Luka 19:44)

Na kraju Evanđeoskog doba dolazi drugi dan pohođenja. I sada su opet velike mase nominalnih duhovnih Izraelaca na isti način nepripremljeni za Kristov dolazak, i nisu u stanju prepoznati znakove njegove nevidljive prisutnosti. I napokon s uspostavom kraljevstva doći će veliki dan pohođenja svijetu općenito, kada će davno obećani blagoslovi života biti dostupni svim narodima na zemlji. (1 Moj. 12:3;28:14; Djela 3:20, 21)

Rijeka istine, o kojoj se u 9 retku govori kao o „rijeci Božjoj,“ preplavit će sve u taj dan. Hranjivo i jačajuće „žito“- prirodna i duhovna hrana- biti će obrok cijelog čovječanstva, i bit će pruženo kada čovječanstvo bude bilo kroz iskustva pripremljeno primiti ga.Jedan suvremeni prijevod kaže, „Ti pripremaš žito njihovo, jer tako ti pripremaš zemlju.“

Redak 10 sugerira kako će mudrost, moć i ljubav velikog Ratara djelovati tijekom Milenijskog dana, s ciljem da čovječanstvo donese mnogo ploda, i bude u potpunosti prijemljivo blagoslovima kraljevstva, postižući potpunu obnovu svega što je bilo obnovljeno u Adamu. Citiramo: „Brazde (dajući posebnu pomoć depresivnima i grijehom degradiranim dijelovima čovječanstva) joj natopi, grude (one klase koje će u taj dan misliti za sebe sa s malo bolji od drugih, trebat će malo nivelacijskih iskustava) joj poravna (izravnati), pljuskom (pljuskom božje milosti i dobrote) je razmekša (one koji su trvdog srca), usjeve joj blagoslovi (svaki napor uložen u razvoj ispravnog karaktera i slušanja zakona kraljevstva).“

„Godinu okruni dobrotom svojom“ (Ps. 65:11) Kao što je doslovna godina često okrunjena sa obilnom žetvom, tako i mi imamo svaki razlog za očekivati da će djelo Kristovog tisućugodišnjeg kraljevstva biti okrunjeno sa obilnom žetvom. Ta će se žetva sastojati od obnovljenog raja, i rase savršenih ljudskih bića koja će ga nastavati- sa samo nekolicinom nepopravljivih zlih koji će trebati biti uništeni u drugoj smrti. Psalmista nastavlja govoreći, „stazama tvojim kaplje pretilina.“- to jest bogati blagoslovi dolaze onima koji hode stazama Gospodnjim. „Sve su staze Gospodnje milosrđe i istina, onima koji čuvaju savez njegov i svjedočanstva njegova.“ (Ps. 25:10) „Padaju (bogati blagoslovi Gospodnji) na pašnjake po pustinji (pašnjake pripremljene za Gospodinove ovce u prijašnjoj pustinji grijeha i smrti), brežuljci (svaka mala nacija na zemlji) se opasuju radošću“ (Ps. 65:12) Ova slika kraljevskih blagoslova je proširena kako psalmista nastavlja (redak 13): „Odijevaju se livade (cijela zemlja postat će pašnjak za poslušno čovječanstvo) stadima; dokine su pokrivene žitom; vesele se i pjevaju.“ To je prekrasna slika obnovljenog čovječanstva koje pjeva vječnu pjesmu hvale Bogu za svu njegovu ljubaznu dobrotu. „Sve što dah ima neka hvali Gospoda. Slava Gospodu!“ (Ps. 150:6)