Dostojno je Janje
|
Ključni stih: „Janje koje je bilo zaklano dostojno je primiti moć i bogatstvo i mudost i snagu i čast i slavu i blagoslov.“ Izabrani tekst: |
BIBLIJA NA mnogim mjestima objavljuje Božju nakanu da blagoslovi sve narode na zemlji kroz dolazeće pravedno kraljevstvo. Biblija dodatno oslikava prekrasnu sliku tog kraljevstva kada će se Božja naklonost vratiti ljudima. Obrisat će suze zbog tisuća godina boli sadašnjeg zlog svijeta, i bit će Bog svem čovječanstvu. (Otkr. 21:3,4)
Međutim uspostava takvog kraljevstva zahtijeva vladara koji je dostojan takvog položaja. Današnja pouka, putem Ivanovih riječi, identificira takvog, koji je bio korišten od početka pa do dovršetka Božjeg plana. U toj viziji Božjeg prijestolja, njaprije vidimo kako Bog drži svitak kojeg nitko nije bio u stanju otvoriti, i Ivan je „briznuo u velik plač“ zbog toga. (Otkr. 5:1-4)
Nedostatak dostojnoga da otvori ovaj „svitak“ života bilo je stanje na početku Bojeg plana, nakon što je čovjek izgubio savršenost. Božja pravda zahtijevala je odgovarajuću otkupninu da otkupi Adama od prokletstva smrti prouzročenog neposlušnošću. Savršeni čovjek trebao je umrijeti da oslobodi drugog čovjeka, koji je bio savršen, od smrtne presude. Isus je kao Logos u svom predljudskom postojanju, znao za potrebu te odgovarajuće cijene i dobrovoljno se ponudio. (Ps. 40:7,8; Iza. 6:8)
Međutim sam čin dobre volje nije zadovoljio sve Božje zahtijeve. Odgovarajuća cijena trebala je biti od ljudske vrste, i trebala se pokazati poslušnom sve do u smrt. Čovjek je već četiri tisuće godina živio i umirao bez ikakve šanse da se oporavi od smrti, sve do dolaska Isusa, sada „rođenog od žene.“ (Gal. 4:4) Kada je Isus započinjao svoju službu Ivan Krstitelj prepoznao ga je kao obećanog i objavio je o Isusu, „Evo Janjeta Božjeg koje odnosi grijeh svijeta!“ (Ivan 1:29) Bog je također priznao Isusa nakon njegovog krštenja kada se čuo glas s neba koji je rekao: „Ovo je Sin moj, ljubljeni moj, koji mi je po volji.“ (Mat. 3:17) Sljedećih tri i pol godine,Isus je poslušno i bez grijeha izvršavao Plan svog Oca, što je kulminiralo njegovom smrću na križu, kojom je kupio Adama i svo njegovo potomstvo. „Jer budući da je smrt došla po čovjeku (Adamu), i uskrsnuće mrtvih dolazi po čovjeku (Isusu).“ (1 Kor. 15:21)
Svi su proroci ukazivali na Isusa kao onoga koji će biti dostojan sjediti na Davidovom prijestolju u kraljevstvu da blagoslovi čovječanstvo. To je dvaputa potvrđeno u sceni o prijestolju naše pouke. „A jedan od starješina reče: „Ne plači! Evo, pobijedi »Lav« iz plemena »Judina, Korijen« Davidov, on će otvoriti knjigu i sedam pečata njezinih.“ (Otkr. 5:5) Jakov je stoljećima ranije govorio o ovom „Lavu“ iz „Jude“ (1 Moj. 49:9,10) proročanski ukazujući na Isusa. U šestom retku naše pouke opet čitamo Ivanov opis ovog dostojnog kao „janjeta koje izgledalo kao da je bilo zaklano.“
Naša pouka završava sa radosnom scenom, u kojoj čujemo potvrdu da postoji onaj koji jec dostojan otvoriti svitak života. „Pjevaju oni »pjesmu novu:« Dostojan si uzeti knjigu i otvoriti pečate njezine jer si bio zaklan i otkupio, krvlju svojom, za Boga ljude iz svakoga plemena i jezika, puka i naroda“ (Otkr. 5:9)