Sin Davidov
|
Ključni stih: „Rodit će sina, a ti mu daj ime Isus, jer će on spasiti narod svoj od grijeh a njihovih. A sve se to dogodilo da bi se ispunilo ono što je Jehova rekao preko proroka svojega.“ Izabrani tekst: |
IME DAVID ZNAČI „Ljubljeni“ i Biblija opisuje blizak i nježan odnos između Davida i Boga. Dok je bio u dubinama očaja zbog svojih grijeha, David se okrenuo Nebeskom Ocu tražeći oproštenje s pokajničkim srcem i našao je utjehu. (Psalam 32) Kada Davidov želja da izgradi hram kao kuću za kovčeg saveza nije bila odobrena, Gospod mu je s puno ljubavi zajamčio da će njegova želja da pokaže zahvalnost biti ostvarena preko njegovog potomstva. „I kad se ispune tvoji dani i ti počineš kod svojih otaca, podići ću tvoga potomka nakon tebe, koji će se roditi od tvoga tijela, i utvrdit ću njegovo kraljevstvo. On će sagraditi dom imenu mojem, a ja ću utvrditi njegovo prijestolje zauvijek.“ (2 Sam. 7:12,13)
Kako izgleda ovo se obećanje ispunilo kada je David, imenovao svog sina Salamuna, da bude sljedeći kralj Izraela. Ime Salamun znači „miroljubiv“ i to točno opisuje jedno od značajnih obilježja njegove vladavine. Međutim Salamunova je miroljubiva vladavina na koncu završila kada si je on uzeo poganske žene u suprotnosti s Božjim uputama. Jedanaesto poglavlje Prve kraljevima daje detaljan opis Salamunovog okretanja od Gospoda. Njegovi su postupci konačno doveli do podjele i gubitka Izraelskog kraljevstva. Jer ovako govori Jahve, Bog Izraelov: „Evo ću istrgnuti kraljevstvo iz ruke Salomonove.“ (1 Kralj. 11:31)
U očima svijeta izgledalo je kao da je Bog prekršio svoje obećanje dato Davidu. Međutim kroz Pisma i kroz proroke vidimo da to nije bio slučaj. Božje obećanje nije bilo prekršeno nego je samo bilo skriveno u proročkom svjedočanstvu. Prorok Ezekijel objasnio je da će Bog uspostaviti obećano kraljevstvo pod Davidovim zakonitim nasljednikom u određeno vrijeme: „Ovako govori Jahve Gospod: Skini mitru s glave i odloži kraljevski vijenac! Jer sve se mijenja: tko bi dolje, bit će uzvišen, a tko bi gore, bit će ponižen. Ruševine, ruševine, ruševine ću postaviti kakvih nije bilo, dok ne dođe onaj koji ima suditi, jer ja ću mu predati sud.“ (Ezek. 21:26, 27)
Naš ključni redak identificira Isusa kao sina rođenog Mariji i Josipu. Što je mnogo važnije o njemu se u ranijem dijelu tog poglavlja govorilo da je bio „sin Davidov“ (redak 1) kojega je čekalo prijestolje kao je Ezekijel prorekao. Rodoslovnim linijama i Marije i Josipa bilo je pokazano da je Isus bio zakoniti Davidov nasljednik budući rođen iz te linije. (vidi Luka 3:23-31; Mat. 1:1-16) Zaista on je bio onaj koji je zaslužio da sjedi na prijestolju obećanog kraljevstva.
To prijestolje neće biti zemaljsko poput onog na kojem su sjedili Izraelski kraljevi. Apotol Pavao objavljuje, „ako smo i poznavali po tijelu Krista, sada ga tako više ne poznajemo.“ (2 Kor. 5:16) Prijestolje o kojem govrimo predstavlja suverenu moć i dostojanstvo Kristove službe. „Nadaleko vlast će mu se sterat; i miru neće biti kraja nad prijestoljem Davidovim, nad kraljevstvom njegovim: učvrstit će ga i utvrdit u pravu i pravednosti. Od sada i dovijeka učinit će to privržena ljubav Jahve nad Vojskama.“ (Iza.9:7)