Vječno Kraljevstvo
|
Ključni stih: „Dom tvoj i kraljevstvo tvoje trajat će dovijeka. Prijestolje tvoje čvrsto će stajati dovijeka.“ Izabrani tekst: |
DAVIDOVIH PRVIH šest godina kao kralja Izraela proveo je opirući se neprijatejima nacije i proširujući njihove granice u skladu sa božanskim uputama. Postigavši mnogo u tom pogledu, David je izgradio novu palaču u Jeruzalemu. Međutim njegov pobožni karakter potaknuo je Davida da zapazi nedosljednost. On si je izgradio novu palaču dok je Božji kovčeg, simbol Božje prisutnosti, još uvijek bio smješten u Tabernakulu. Želeći dati neki izvanjski izraz svoje zahvalnosti, David je zamislio plan da izgradi dom za Gospoda gdje bi simbol njegove prisutnosti mogao zauvijek prebivati. David se ispravno konzultirao sa prorokom Natanom, koji se obradovao ovom očitovanju kraljeve lojalnosti Bogu, i potvrdio je njegov plan. Međutim iste te noći Gospod je poslao poruku Natanu za kralja kojom mu je zabranio da nastavi sa svojim projektom. To nije bilo zato što Bog nije cijenio Davidovu želju da mu iskaže čast, nego da umjesto toga da Davidu na znanje da još nije bilo vrijeme za gradnju jednog takvog objekta. Gospod je pokazao Davidu da se najprije mora dovršiti posao utvrđivanja Izraela u obećanoj zemlji tako da ju u potpunosti uzmu u posjed i unište sve svoje neprijatelje. To djelo trebalo je potrajati svo vrijeme Davidove vladavine. Gospod mu je zajamčio, međutim, da će u određeno vrijeme njegov sin podignuti trajan Hram.
Pažljivijim ispitivanjem utvrđujemo da naš ključni redak ima dvostruku primjenu. Davidov sin Salamun, će zaista izgraditi Hram kojeg je njegov otac zamislio, ali će njegova vladavina na koncu doći svom kraju, zajedno sa svojom slavom, i Hram će na koncu biti uništen. Vječni dom i kraljevstvo ne odnose se na Salamunovu vladavinu, nego na „korijena i potomka Davidova“ našeg Gospodina Isusa Krista. (Otkr. 22:16) Hram u tom vječnom kraljevstvu bit će Isus i njegova crkva, kojki je bio izgrađivan tijekom Evanđeoskog doba, i koji je imao predsliku u Davidovoj vladavini. Premda je bio čovjek po Božjem srcu David nije mogao zamisliti detalje Božjeg plana za uspostavu dolazećeg vječnog kraljevstva i pripreme živog kamenja za duhovni Hram.
U ovom incidentu nalazimo važne pouke. Gospodinov narod ne smije zaključivati da zbog toga što su njihovi planovi i projekti pobožni i osmišljeni na slavu Bogu, da automatski imaju božansko priznanje. Riječi proroka Izaije trebale bi uvijek biti naš vodič dok služimo Bogu, „Visoko je iznad zemlje nebo, tako su puti moji iznad vaših putova, i misli moje iznad vaših misli.“ (Iza. 55:9) ako nakon razmatranja pod molitvom i konzultiranja sa drugim duhovnim Izraelcima ne utvrdimo Gospodnje priznanje naših planova da mu služimo na neki način, tiho se pomirimo s njegovom voljom, i surađujmo u potpunosti sa njegovim uzvišenijim putevima. Čineći to pokazat ćemo naše potpuno pouzdanje u slijeđenje božanskog vodstva u svim našim poslovima. Druga pouka koju nalazimou ovom izvještaju odnosi se na izgranju elegantnih crkvenih zgrada u kojim se obožava Boga. Dok se mnogi takmiče kao i David u želji da izgrade veličanstveni hram, Apostoli i rana crkva, nisu našli takvu božansku uputu nego su se sastajalai u jednostavnim prostorima. Neka naša želja da hvalimo Boga, nebude povezana sa fantastičnim mjestima obožavanja, nego sa iskrenom i srdačnom željom da slavimo Božje ime.