Pazi Na Svoj Govor
|
Ključni stih: „Iz jednih usta izlazi blagoslov i kletva. Ne valja, ljubazna braćo moja, da ovo tako biva.“ Izabrani tekst: |
DANAŠNJA POUKA PRUŽA praktične primjene u odnosu na moć govora, posebice onih koje se priznaje kao učitelje u Crkvi. Kao takvi, ti voditelji preuzimaju na sebe veliku odogovornost za svoje riječi i djela. (Lk. 12:48)
Jakov upozorava protiv prenagljene želje da se postane učitelj Božje riječi a da se prije pažljivo na odvagne i odgovornosti i prednosti takve službe. On razmatra vjernikov obrazac vladanja, zapažajući da je jezik jedini ud u tijelu kojeg je najteže kontrolirati. Međutim, što je od još veće važnosti, Isus je rekao da je jezik samo instrument ili indeks, stanja srca. (Mat. 12:34) Samo je Krist koji je bio savršen, odražavao istinu, pravednost, i svetost u svim svojim izjavama. Međutim kao Nova stvorenja, pod utjecajem Svetog Duha, moramo sve više i više stjecati nadmoć nad našim palim sklonostima, i govoriti zdrave, korisne riječi koje će biti poučne i korisne onima koji ih slušaju. Jak.3:1,2.
U jednom primjeru, Jakov uspoređuje odgovornost novog uma da kontrolira moć govora sa upravljanjem pokreta konja s povlačenjem uzda koje su spojene sa žvalama u ustima konja. Premda su žvale vrlo mali komad čelika, mogu se koristiti da kontroliraju sveukupno vladanje konja. (redak 3) Bez tog ograničenja, neukrotivi konj bi lako mogao pobjeći, ili čak zbaciti svog jahača. Slično tome ako ne budemo bdjeli nad našim riječima naš bi duhovni rast mogao biti ozbiljno ugrožen.
Druga usporedba za jezik je vatra. Kada insinuacije ili zli govor neoprezno upadnu u um drugih , posljedice mogu biti kao kada upaljena šibica upadne u zapaljivi materijal. Može rezultirati sa požarom koji ostavlja iza sebe spaljenu masu opustošenih ruševina.
Jakov kaže da se mnoge zvijeri, krilata stvorenja, gmazovi i morske životinje mogu ukrotiti ili obučiti, uz dovoljno vremena i upornosti. Međutim čovjekov uspjeh u podvrgavanju divljih životinja ne proteže se i na kontrolu jezika. Zato što riječi mogu ubrizgati zlo u živote drugih, apostol opisuje jezik kao instrument „pun jeda smrtonosnoga“ (reci 5-8)
Naš nas ključni redak nas podsjeća da bi smo uz prinošenje hvale Bogu, povremeno mogli biti krivi za izražavanje riječi koje su štetne drugima. Kako bi smo bili više nego pobjednici, naši novi umovi moraju dominirati jezikom, bdući da ćemo biti suđeni odgovarajuće mjeri u kojoj smo ovladali tim instrumentom. Zaista bi bio čin licemjerja prinositi hvale našem Nebeskom Ocu dok smo s njegovim narodom a kad smo van tih okolnosti klevetati nekoga sa klevetničkim riječima. Proturječja na koja Jakov aludira- izvor slatke i slane vode, ili smokva koja rađa masline ili obrnuto- jednostavno ne postoje u prirodi. (reci 11, 12)
Naš bi konstantan stav trebao biti odraz ovih riječi: „Da su ti riječi usta mojih ugodne i pomisao srca mojega pred tobom, Gospodine, kreposti moja i izbavitelju moj“ (Ps. 19:14)