Pokaži Svoju Vjeru Djelima Budi Nepristran

Ključni stih: „Poslušajte, braćo moja ljubljena! Nije li Bog izabraoone koji su u svijetu siromašni da budu bogati u vjeri i nasljednici Kraljevstva što ga je obećao onima koji ga ljube?“
–Jakov 2:5

Izabrani tekst:
Jakov 2:1-13

JAKOV TVRDI da je nemoguće da netko ima vjeru koja nije popraćena djelima poslušnosti a da istovremeno ugađa Bogu. Niti je on u proturiječju sa Pavlovim riječima. „Jer ste blagodaću spašeni kroz vjeru; i to nije od vas, dar je Božji. Ne od djela, da se nitko ne pohvali“ (Efež. 2:8, 9)

Naprotiv Pavao je razumio koliko su djela neophodna da bi se dokazao karakter vjere, rekavši, „gradite spasenje svoje sa strahom i drhtanjem.“ (Filip. 2:12) Jakov isto tako nije ograničio vjeru samo na duhovna pitanja, nego ukazuje da vjernik koji bi propustio pomoći bratu koji je u potrebi u materijalmnom pogledu pokazao bi zapravo da ima mrtvu vjeru, onu kojoj pristaju djela samilosti. (Jak. 2:14-17)

Suština onog što Jakov u ovoj pouci naglašava je da živa vjera ne može biti odvojena od vršenja odgovarajućih djela u Božjoj službi. U hipotetskom scenariju on govori o dva pojedinca koji debatiraju o relativnoj važnosti vjere u odnosu na djela. „No može tko reći ti imaš vjeru, a ja imam djela. Pokaži mi vjeru svoju bez djela svojih, a ja ću tebi pokazati vjeru svoju iz djela svojih. Ti vjeruješ da je jedan Bog; dobro činiš, i đavoli vjeruju , i drhću. Ali hoćeš li razumijeti, o čovječe sujetni da je vjera bez djela mrtva.“ (reci 18-20)

Ukazujući na dvije Starozavjetne ličnosti , Jakov prvo podsjeća kako je Abraham pokazao svoj život vjere prinoseći svog sina Izaka kao žrtvu u poslušnosti božjoj uputi. To pokazuje da se Abraham pouzdao u Boga premda nije znao kakav će biti ishod.Pavao čak ukazuje da je Abraham vjerovao da bi Bog mogao podignuti Izaka iz mrtvih kako bi ostvario svoju namjeru da blagoslovi sve narode na zemlji posredstvom njegovog potomstva. (Hebr. 11:17-19) Ovo pokazivanje vjere kroz Abrahamovu poslušnost u izvršavanju Božje zapovjedi bilo je razlogom da je Bog smatrao Abrahama pravednim. (Jak. 2:21-24)

Drugi primjer vjerne poslušnosti kojeg je naveo bio je taj od Rahabe, Kanaanske bludnice, koja je također bila opravdana svojm djelima. Saznavši da vojska napreduje prema prema gradu Jerihonu, gdje je živjela, i odlučna da se poistovjeti sa sa Izaelovim Bogom sakrila je dvoje uhoda i poslala ih drugim putem u sigurnosti kad su im životi bili ugroženi.(Još. 2:1-24) Jakov izjavljuje da Rahabino djelovanje u ovom slučaju daje dokaz njene vjere u Boga popraćene sa dobrim djelima, i ona je također sa Božjeg stanovišta bila smatrana pravednom. „A tako i Rahaba kurva ne opravda li se djelima kad primi uhode, i izvede ih drugim putem?“ (Jak. 2: 25)

Naš ključni redak naglašava potrebu pokazivanja vjere kroz aktivnost u Božjoj službi. Neka bi ovo načelo služilo kao motivacija svim pravim Kristovim sljedbenicima da čine sve što mogu, kao dokaz da imaju živu vjeru.



Udruženje Istraživaca Biblije „Svanuće“