Isus poučava o međusobnim odnosima
|
Ključni redak: „Jer tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen.“ Izabrani tekst: |
PONIZNOST JE OD najveće važnosti za Kristovog sljedbenika, posebno kada se uzme u obzir da se drugi plodovi i milosti Svetog Duha ne mogu ispravno razviti bez nje. (Gal. 5:22,23) Poniznost je stanje uma i srca koje prouzročuje da imamo ispravno cijenjenje svoje vrijednosti i vrijednosti drugih. Budući da vjerujemo u Isusa Krista, ona uključuje shvaćanje velike vrijednosti Kristovog plašta pravednosti. Takvo shvaćanje će rezultirati sa stanjem uma koje nam omogućuje da uvijek držimo Gospoda u fokusu a sebe izvan vida i to što je više moguće.
Imati poniznost znači posjedovati Kristov um. Mi moramo kao što je i on učinio, dopustiti da Bog uđe u naš um, i u naše srce. Da bi smo to mogli moramo biti poučljivi, što je aspekt poniznosti kojeg Biblija identificira kao krotkost. Naš nas Gospodin poziva da, „učimo od njega, jer je on blag i ponizna srca.” (Mat.11:29) Važno je da kao Božja djeca razvijemo „miran i blagi duh, koji je dragocjen u Božjim očima” (1 Pet. 3:4)
Ponizan stav srca nam je omogućio da učinimo prihvatljivim naše posvećenje za vršenje Božje volje.Nakon što smo se ponizili do te mjere, tada smo u stanju početi raditi na razvoju novog stvorenja. Razmotri ove Pavlove riječi, „ako ste ga doista čuli i bili poučeni od njega- po istini koju je Isus poučavao- da trebate skinuti staru osobnost koja se kvari…a obnavljati se u sili koja pokreće vaš um i obući novu osobnost.” (Efež. 4:21-24) Ove riječi sažimaju djelo preobrazbe naše osobnosti. Kao nova stvorenja mi trebamo imati nove nade i ciljeve, koje proizlaze iz našeg duhom rođenog uma. Tada smo u stanju slijediti upute našeg Gospdodina koje nam je dao preko Pavla, „Mislite na ono što je na nebu, a ne na ono što je na zemlji.” (Kol. 3:2)
Kao što je naš Gospodin Isus ostao poslušan sve do smrti i mi se trebamo svakodnevno žrtvovati s njim- kršteni u njegovu smrt, davati svoje sve Bogu u posvećenju. „Ako s njim umremo, s njim ćemo i živjeti. Ako ustrajemo, s njim ćemo i kraljevati.” (2 Tim. 2:11, 12) Način na koji to možemo činiti je da slijedimo primjer našeg Gospodina u svakom aspektu svog života. Zato što je bio savršen dao nam je najbolji primjer kojeg možemo slijediti. Mi smo svjedoci da je on bio „pun nezalužene dobrote i istine” (Ivan 1:14) Stoga u našem kršćanskom hodu imamo puno toga za ostvariti a što je utjelovljeno u riječima, „Ne suobličujte se ovom svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabirati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno.” (Rim. 12:2)
Samo je nekolicina od tih svjedoka ikada vidjela Isusa. Međutim svi oni koji su napravili prihvatljivo posvećenje Bogu tijekom ovog Evanđeoskog doba vjerovali su Pavlovom svjedočanstvu koji je objavljivao da je Isus bio podignut iz mrtvih i bio visoko uzvišen s desna Veličanstvu na nebesima. (Efež. 1:18-23) Oni su također prihvatili i propovjedali daljnje Pavlovo svjedočanstvo koji je objavio da će se na koncu, „prignuti svako koljeno…i da će svaki jezik javno priznati Isusa Krista za Gospodina na slavu Boga, Oca. Fil. 2:10, 11