Kako živjeti kao Božji narod?
|
Ključni redak: „A vama koji slušate kažem: Ljubite neprijatelje svoje, činite dobro onima koji vas mrze.“ Izabrani tekst: |
KADA GLEDAMO NA zakon dat Israelu, onda vidimo da je jedan od važnih zahtijeva po kojemu su trebali živjeti bila zapovjed, „Ljubi svoga bližnjeg kao samoga sebe” (3 Moj. 19:18) Isus je objavio o sebi, „Dok sam u svijetu, ja sam svjetlo svijeta.” (Ivan 8:12; 9:5) Isus je međutim znao da on neće osobno ostati u svijetu, i da će djelo koje mu je Bog povjerio nastaviti njegovi predstavnici- njegovi poslanici. Imajući to na umu, on je dodao aspekt ljubavi pokazan u našem ključnom retku- ljubav prema neprijateljima- što je još jedan važan element za ugađanje Nebeskom Ocu.
Ako nastojimo ispuniti taj krajnji apsekt ljubavi u našoj osobnosti to će od nas zahtijevati da ugađamo Bogu do najveće moguće mjere cijelim svojim srcem, umom i bićem. Samo tako možemo napraviti značajan napredak u odnosu na otpor našeg tijela da se žrtvuje i da voli one koje bi mogli smatrati našim neprijateljima. (Rim. 12:1,2) Ovakav jezik opisuje odustajanje u žrtvi od našeg života, osobnih sklonosti, i od onog što volimo i ne volimo, u službi za Isusa i našeg Nebeskog Oca. Tijekom Evanđeoskog doba, takva vjernost vodi do žrtvene smrti, i mi smo ohrabreni obećanjem, „Budi vjeran do smrti i dat ću ti vjenac života.” (Otkr. 2:10)
Na početku Evanđeoskog doba bila su korištena čuda kako bi se pokazala Božja slava i njegov autoritet dat apostolima. Nakon što su apostoli zaspali smrtnim snom Gospodinov je narod od tada pa kroz cijelo doba bio pozvan da hodi isključivo po vjeri. Oni su bili Isusovi svjedoci, tako što su bili vjerni u objavljivanju „evanđelja Kristova”, a za koje je Pavao tvrdio da je „snaga Božja na spasenje svakome tko vjeruje” (Rim. 1:16) Ovi dragi koji su bili pozvani od Boga su „kao djeca svjetla hodili” (Efež.5:8) Koji bi bolji način bio da to čine od toga da pokažu ljubav i milosrđe prema drugima, po primjeru svog Učitelja.
Zadatak kojeg su dobili od Isusa bio je da budu njegovi svjedoci po cijelom svijetu propovjedajući Evanđelje. (Mat. 24:14; 28:19; Djela 1:8) Objavljujući ovo Evanđelje oni su govorili ne samo o čudu Isusovog uskrsnuća (Efež.1:18-23) nego i o uskrsnuću onih koji će živjeti i vladati s njim. Puna Evanđeoska poruka dodatno zahtijeva objavu sveopćeg buđenja iz mrtvih, i obnovu onih koji budu bili spremni poslušati do potpunog savršenog života kao ljudskih bića na zemlji.
Da bi smo bili „svjedoci za Isusa i riječ Božju” moramo ići naprijed sa pjesmom hvale na našim usnama- hvale Bogu za njegovu ljubav što je poslao Isusa da bude Otkupitelj i Spasitelj svijeta, hvale za božansku mudrost koja je osmislila takav plan pun ljubavi, i hvale za božansku pravdu koja je napravila pripremu da se krvlju Kristovom opere Adamov grijeh. Stoga se možemo radovati što nas je Božji Duh ovlastio da budemo Isusovi svjedoci, i da imamo prednost objasniti Božji plan, kako duhovnu fazu njegovog kraljevstva, isto tako i objaviti slavnu nadu „obnove” cijelog čovječanstva, tijekom tisućugodišnje Kristove vladavine. (Djela 3:19-21)