Poštivanje sabata
|
Ključni redak: „Tada im je Isus rekao: Pitam vas; je li u subotu dopušteno činiti dobro ili činit zlo, život spasiti ili pogubiti?“ Izabrani tekst: |
NAŠA SE POUKA odvija u vrijeme dok je Židovski zakon još uvijek bio na snazi. U ovoj se pouci daje ispravno tumačenje četvrte zapovjedi, „Sjećaj se šabata i neka ti je svet.” (2 Moj. 20:8) Kristovi sljedbenici danas trebaju slijediti ovo razumijevanje dato od našeg Gospodina a ne od nekih židovskih i kršćanskih učitelja.
Isus je upravo ušao u sinagogu, i dok je poučavao, vidio je čovjeka sa usahlom desnom rukom. On je tada postavio pitanje svima okupljenima a sadržano u našem ključnom retku. Učinio je to zato što je razabrao njihove zle misli, isto tako kao i njihov nedostatak razumijevanja. Nakon što je pogledao sve unaokolo rekao je čovjeku, „Ispruži ruku! Čovjek je to učinio, i ruka mu je ozdravila.” (Lk. 6:10)
Budući da ovo izlječenje koje je napravio naš Gospodin nije učinjeno rukama, već riječima njegovih ustiju, zli motivi njegovih neprijatelja postali očiti. U ranijem retku čitamo, „Pismoznanci i farizeji promatrali su ga da vide hoće li liječiti u subotu, kako bi našli nešto da ga optuže.” (redak 7) Oni su ga željeli osuditi po nekom pitanju, i iskoristili su situaciju da podignu optužbe protiv njega. Pismoznanci i Farizeji cijenili su jedino slovo Zakona, umjesto njegovo dublje duhovno značenje. Iz tog su razloga „dodali” posebne metode i tradicije izvanjskog držanja Zakona, dok su uvelike previđali i zanemarivali njegov pravi osjećaj i duh.
Neposredno prije ovo susreta sa svojim protivnicima, „neki od farizeja su mu rekli: Zašto činite ono što nije dopušteno u subotu?” (Lk. 6:2) Naš im je Gospodin odgovorio ovim riječima,”Sin je čovječji Gospodar subote.” (redak 5) Pokazao im je i riječima i djelom, da vršenje Božje volje nikada nije kontra njegovog konačnog cilja, a koji je usredotočen na to da se ima ljubav i samilost prema onima u potrebi. Tako je liječenjem čovjeka u sinagogi, pokazao da je ispunio Božji zakon u pravom smislu riječi, a da nije prekršio njegovo slovo ili njegov duh na bilo koji način. (redak 36; 2 Ivan.6)
Riječima našeg ključnog retka naš je Gospodin dao snažnu demonstraciju- u tolikoj mjeri da židovski vjerski vođe niti su mogli odgovoriti na ta pitanja niti ih osporiti. Jednom drugom prilikom rečeno nam je da su neki od tih vođe komentirali, „Nikada nitko nije tako govorio.” (Ivan 7:46) On je očito bio daleko uzvišeniji od bilo kojeg pripadnika pale rase. (Hebr. 7:26) Isus je ranije rekao svojim učenicima da je on bio u potpunosti svjestan važnosti Zakona i njegovog ispravnog držanja. On je rekao, „Ne mislite da sam došao obezvrijediti Zakon ili Proroke. Nisam došao obezvrijediti, nego ispuniti.” (Mat. 5:17)
Židovi su postupno izgubili iz vida Božji savršeni Zakon i ispunili svoje misli sa izvjesnim tradicijama i običajima koji su bili manje ili više u suprotnosti s njim. Svojim riječima i postupcima Isus je i njih i nas uvjerio da je njegova namjera staviti po strani ljudske tradicije. Umjesto toga on je nastojao „uzveličati zakon” i „uzvisiti ga” što je i bila prvobitna namjera kad ga je Bog dao Izraelcima preko Mojsija. (Iza. 42:21; Rim. 3:31; 7:12)