Kristova najsloženija zapovijed

„Čuli ste da je bilo rečeno: Ljubi bližnjega svojeg i mrzi neprijatelja svojeg! A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje svoje i molite se za one koji vas progone.“
–Mateo 5:43, 44

OVAJ TEKST u Matejevom evanđelju zaslužuje našu najveću pažnju. Vjerojatno ne postoji ni jedan drugi tekst u Novom zavjetu srce i stav kršćanina kao ovaj. Ovaj tekst govori o najsnažnijem svjedočanstvu kojeg netko može dati svojim životom kada Isus kaže, „Ljubite neprijatelje svoje”. Istaknuti povjesničar Will Durant bio je jednom upitan kako bi on sažeo Kršćansku etiku, i on je rekao, „U osnovi, ljubi svoje neprijatelje.” Nema sumnje naš je Gopodin postavio najuzvišenije moguće standarde za sve aspekte života, ali ovu je zapovijed najteže dostići onima koji nastoje razviti „Kristov um”.

GOSPODINOVI STANDARDI

U Propovjedi na Gori postoje dvije izjave koje sažimaju standarde onih koji tvrde da su Kristovi sljedbenici. Jednu nalazimo u Mateju 5:47: „Što osobito činite?” Čak i oni koji ne ispovijedaju kršćanstvo ljube one koji s njima dobro postupaju. Isus je rekao da ako se netko izjašnjava kao kršćanin, nešto ga mora činiti drugačijim. Druga izjava je u Mateju 6:8: „Ne povodite se za njima!” Jednostavna pouka iz ove izjave je da se Kristovi sljedbenici ne bi trebali povoditi za mislima i postupcima svijeta općenito. Ovim dvjema izjavama Isus je istaknuo da su njegovi standardi daleko uzvišeniji od bilo koga u ovom svijetu.

Općenito se smatralo da su farizeji imali najuzvišenije religijske standarde u vrijeme Isusovog prvog dolaska, ali ipak nisu bili dovoljno visoki. Učitelj je rekao: „Ako vaša pravednost ne bude veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, nećete ući u kraljevstvo nebesko.” (Mat. 5:20) Isus je ovom izjavom pokazao da je njegov standard bio uzvišeniji od bilo kojeg ljudskog, čak i od pismoznanaca i farizeja. Ovi su vjerski vođe imali mnoge zakone, obrede i rituale. Smatralo ih se najreligioznijim ljudima tog vremena, no ipak nisu dosegnuli Božje pravedne standarde.

Najuzvišeniji ljudski standardi uvijek su ispod Božje savršenosti. To nije bio slučaj samo u Novozavjetnim vremenima već se pokazuje i u Starom zavjetu. U oba slučaja Bog je pozvao svoj izabrani narod kao uzvišenijem standardu. Naprimjer, nakon što je spasio svoj izabrani narod iz Egipatskog ropstva, sklopio je s njima savez rekavši, „Ja sam Gospodin, Bog vaš….Ne smijete činiti ….što se čini u Kanaanskoj zemlji, kamo ću vas voditi Po njihovim uredbama (običaji ili manire) ne smijete živjeti. Nego vršite moje zapovjedi, i živite savjesno, po mojim propisima! Ja sam Gospodin, Bog vaš.” (3 Moj. 18:2-4) Bog je rekao svom narodu da su njegovi standardi, po kojima bi oni trebali živjeti, bili uzvišeniji od normi naroda u zemlji u koju ih je trebao dovesti.

S obzirom da je Bog sklopio savez sa Izraelom, oni su bili njegov izabrani narod. Gospodinov narod danas kao „pravi Izraelci” je kao što kaže Petar: „izabrani rod, kraljevsko svećenstvo, sveti narod, puk dobitka, da objavljujete slavna djela onoga koji vas pozva iz tame k svojemu divnome svjetlu.” (1 Pet. 2:9) Prema tome mi moramo biti potpuno drugačiji od svih drugih. Mi trebamo slijediti Božje zapovjedi i živjeti po najuzvišenijem poznatom standardu- Božjem Standardu. Kao što svi znamo, to je jako teško. Da bi smo živjeli odvojeno od svjetskih ideja i normi znači da stalno moramo gledati prema uzvišenijim ciljevima vladanja u našem životu. Međutim mi moramo u tom pravcu dati sve od sebe ako želimo naslijediti kraljevstvo obećano pobjednicima.

Čitamo u 1 Iv. 2:15-17: „Nemojte ljubiti ni svijet ni ono što je u svijetu! Ako tko ljubi svijet, ljubav prema Ocu nije u njemu, jer ništa što je u svijetu- želja tijela i želja očiju i isticanje svog imetka- ne potječe od Oca, nego potječe od svijeta. A svijet prolazi i želja njegova, no onaj tko vrši volju Božju ostaje zauvijek.” Zapažamo u ovim recima tri standarda za svijet općenito- želja tijela, želja očiju i isticanje svog imetka. To su pali standardi s kojima svi Duhovni Izraelci moraju voditi konstantnu bitku.

Kao što je zapisano u 18 poglavlju 3 Mojsijeve Izraelci su nastavili zaboravljati svoj jedinstveni položaj i stalno su padali u grijeh. Prorok Bileam rekao je o njima: „Evo, narod su što živi odvojeno, među druge se narode ne ubrajaju.” (4 Moj. 23:9) Premda je Božja želja bila da oni budu odvojeni i da se ne mješaju s drugim narodima, oni su oponašali većinu poganskih običaja naroda oko sebe. Ps.106:35 kaže da Izraelci nisu istrijebili idolopokloničke narode iz svoje sredine „nego su se mješali s narodima i naučili se djelima njihovim.” To je bio žalostan komentar o njihovom nedostatku poslušnosti Božjoj volji.

SNIŽAVANJE BOŽJIH NORMI

Moguće je da iste zamke u koje je pao tjelesni Izrael zadese i nas, koji nastojimo slijediti Kristove stope. Umjesto da slijedimo uzvišene Božje standarde, mi ih pokušavamo promjeniti. Stoga se trebamo po tom pitanju pažljivo samospitati. Mi možemo razrijediti Božje standarde na različite načine. Mi možemo previdjeti ono što kaže Biblija, misleći kako to u datoj situaciji i nije od presudne važnosti. Mi možemo koristiti plašt ljubavi i ići protiv Božjih jasnih učenja. Naravno to naznači da ne bi smo trebali pokazivati ljubav. Međutim mi moramo biti oprezni da ne koristimo ljubav tako da to zasjeni ono što Bog kaže u svojoj riječi.

Ako utvrdimo pojavnost takvih sklonosti u našem životu, trebamo se sjetiti da imamo lukavog protivnika koji čini da tama izgleda kao svjetlost i svijetlost kao tama. Pavao kaže glede Sotone, „jer nam njegove namjere nisu nepoznate” (2 Kor. 2:11) Jedna od tih varki je pokušaj da se grijesi pokriju plaštem ljubavi. To je jedno vrlo teško zamjetljivo iskušenje. Apostol Pavao je oštro ukorio Korintsku braću zato što nisu na ispravan način riješavali situaciju unutar skupštine a koja je uključivala nemoral, a za što su oni mislili da se može jednostavno previdjeti pokazivanjem ljubavi. (1 Kor. 5:2, 6) Vjerovati da Bog previđa sve naše slabosti pod plaštem ljubavi je također jedna profinjena Protivnikova varka.

U 1 Sam. 8:19, 20 čitamo da su Izraelci željeli imati kralja da bi bili poput drugih naroda. „Neka kralj bude nad nama! Tako ćemo i mi biti kao svi narodi.” Išli su čak toliko daleko da su rekli, „Budimo kao drugi narodi, kao narodi drugih zemalja, i služimo drvu i kamenu!” (Ezek. 20:32) To nije bilo ugodno Bogu pa im je slao proroke da ih podsjeti da ipak trebaju biti drugačiji. „Ovako kaže Jehova: Ne učite se putu kojim narodi idu”, „ne kaljajte se odvratnim idolima egipatskim!” (Jer. 10:2; Ezek. 20:7) U ovim izjavama prorci stalno preklinju Izrael da održavaju visoke standarde date im od Boga. Ta ista molba bila im je data i tijekom Isusovog prvog dolaska, a vrijedi i danas. Bog očekuje da njegov narod bude drugačiji od onih u svijetu oko njih.

Standard kojeg je Isus predstavio u Mat. 5:44, „Ljubite svoje neprijatelje” danas nije popularan. To je zato što to nije zemaljski standard nego je jedinstven za Boga i njegovog sina. To je toliko uzvišena etika da je se ne možemo držati bez pomoći našeg nebeskog Oca. Međutim ipak je to standard kojeg bi smo se trebali pridržavati. Čitamo u Mat. 5:48: „Budite dakle savršeni, kao što je savršen Otac vaš nebeski.” Biti „savršen” kao što je korišteno u ovom retku znači biti potpun ili zreo. To znači da moramo uskladiti svoje standarde po priomjeru našeg Gospodina Isusa Krista, koji je slijedio primjer i obrazac svog Nebeskog Oca.

Kroz svoju proopovjed na Gori, Isus je pokazao farizejima da je njihov sistem bio nekvalitetan, i upozorio ih da ako ne dođu k njemu i uče od njega, nikada nće moći živjeti po njegovim standardima. Premda su bili religiozni kako su to tvrdili i legalisti po svom razmišljanju, ipak nisu bili kvalificirani da budu dio Nebeskog Kraljevstva. Oni su mislili da je dovoljno držati se djela Zakona, kao što je ne počini preljub, ali Isus im je rekao da je onaj koji je razmišljao u svom srcu o preljubu bio kriv kao da je počinio taj grijeh. (Mat. 5:27-30) Slično tome Farizeji su mislili da je prihvatljivo dobiti razvod ako je dobivena sva pravna papirologija, ali Gospodin je rekao da razvod nije ispravan osim u slučaju preljuba. (Mat. 5:31, 32)

Farizeji su rekli da je ispravno držati se datih zavjeta, ali Isus im je rekao da se ne zaklinju uopće – umjesto toga da jednostavno slušaju Boga. (reci 33-37) Smatrali su da je ispravno „oko za oko i zub za zub”, ali naš je Gospodin rekao da se uopće ne osvećujemo. (Mat. 5:38-42) U Mateju 6 poglavlje Učitelj im je rekao da su im molitve bile nedostatne i tada im je rekao kako da se mole. (reci 5-15) Rekao im je da im je davanje neispravno i zatim im rekao kako da daju pravilno. (reci 1-4) U retcima 19-34 Isus im je rekao da su zabrinuti oko materijalnih stvari umjesto da traže najprije Božje kraljevstvo. U našem tematskom retku usporedio je ograničenu ljubav koju su farizeji imali sa nesebičnom ljubavlju koja treba krasiti Božju pravu djecu. U svim ovim primjerima vidjeli smo kako su farizeji i drugi iz vremena našeg Gospodina, ponizili visoke standarde našeg Boga na mnogo niži, pali ljudski nivo.

Bog nas je pozvao da budemo njegov odvojen narod, sa uvjerenjima i standardima koji nisu od ovog svijeta. Isus se suprotstavio židovskim vođama svog vremena, zato što su živjeli po tijelu, dok su tvrdili da su najreligiozniji i bogobojazni. Njihove humanističke religiozne prakse i tradicije žalosno su se udaljile od Božjih standarda.

Moramo pažljivo slušati Isusove riječi o ljubavi zapisane u kontekstu našeg uvodnog retka: „Čuli ste da je bilo rečeno: Ljubi bližnjega svojeg i mrzi neprijatelja svojeg! A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje svoje i molite se za one koji vas progone, da bi ste bili sinovi Oca svojega koji je na nebesima, jer on daje da sunce njegovo izlazi zlima i dobrima i da kiša pada peavednima i nepravednima. Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakva vam je plaća? Zar to isto ne čine i poreznici? I ako pozdravljate samo braću svoju, što osobito činite? Zar to isto ne čine i neznabošci? Budite dakle savršeni, kao što je savršen Otac vaš nebeski.” (Mat. 5:43-48) U ovim recima Isus nam kaže da je najbolji način na koji možemo pokazati ljubav taj da ljubimo svoje neprijatelje. To je glavni test za kršćanina, i jedan na kojem mu su mnogi otpali od Božjeg standarda.

KLJUČ ZA SLUŠANJE BOŽJIH ZAPOVJEDI

U Mateju 22 poglavlje čitamo o jednom pismoznancu koji je došao Isusu i pitao ga, „Učitelju, koja je najveća zapovjed u Zakonu?” (redak 36) Gospodin mu je odgovorio, „Ljubi Jehovu, Boga svojega, svim srcem svojim i svom dužom svojom i svim umom svojim! To je najveća i prva zapovjed. Druga slična toj, jest ova: Ljubi bližnjega svojega kao samoga sebe! Na tim se dvjema zapovjedima temelji sav Zakon i proroci.” (retci 37-40) Isus ovdje kaže da je ljubiti Boga sa svim našim srcem, dušom i umom i ljubiti svog bližnjeg kao sebe, jednako držanju svih Božjih zapovjedi. Apostol Pavao to potvrđuje kada kaže, „Ne budite nikome ništa dužni, osim da ljubite jedni druge. Jer tko ljubi bližnjega, ispunio je Zakon. Jer zapovjedi Zakona: Ne učini preljub, Ne ubij, Ne ukradi, Ne poželi, i ako ima još koja zapovjed, sažete su u ovim riječima: Ljubi bližnjega svojeg kao samoga sebe! Ljubav ne čini zlo bližnjemu. Dakle, ljubav je ispunjenje Zakona.” (Rim. 13:8-10)

Fraza u našem uvodnom retku – „Čuli ste da je bilo rečeno”- ukazuje da ono što slijedi nakon toga je bila Židovska tradicija koja je prelazila sa generaciju na generaciju. Zaista „mrzi svog neprijatelja” nije bilo naučavano u Zakonu, datom u Starom zavjetu. To je bilo dodano kroz tradiciju, i načavano od Rabina ali ne kroz Božju riječ. U skladu s tim, Židovski su vođe vjerovali i naučavali da kada se jednom čvrsto ustanovi tko sačinjava naše bližnje da su ovlašteni mrziti svakog drugog. Njihov nizak standard ljubavi, temeljio se dakle na njihovoj definiciji bližnjega, umjesto na Božjim zapovjedima. Tako su ignorirali učenja Starog zavjeta poput ovoga, „Ako je gladan onaj tko te mrzi, nahrani ga kruhom, i ako je žedan, napoji ga vodom.” (Izreke 25:21)

Druga fraza koju se čulo od Židovskih vođa Isusovih dana i spada u ono- „čuli ste da je bilo rečeno”-bila je, „Ljubi bližnjeg svog”. To je djelomično bilo točno, to je bio citat iz 3 Moj. 19:18. Međutim cijeli citat iz 3 Mojsijeve glasi, „Ljubi bližnjega svog kao samog sebe”. Rabinski su učitelji izostavili taj dio Božje zapovjedi „kao samoga sebe”- vrlo prikladno izostavljanje sa njihove strane. Židovski su vođe razvili takav duh ponosa da bi radije umjesto da se ophode međusobno jednako kao prema sebi izostavili frazu „kao sebe”. Oni u stvari nisu željeli voljeti nekoga kao što su voljeli sebe. Njihov ponos nije im dopustio da vole bilo koga kao sebe.

KOLIKO LJUBIMO DRUGE?

Kao Kristovi sljedbenici trebali bi smo se pitati što je mišljeno pod time da ljubimo druge kao sebe. Ako ljubimo druge ali ne toliko kao sebe, to možemo i sa daljine. Ne bi trebali postupati s njima tako dobro kao sa sobom.Da se dokažemo možda bi smo lako mogli pokazati jednu polovinu, jednu trećinu, jednu desetinu, ili neki drugi mali dio ljubavi. Može biti vrlo primamljivo našem palom tijelu da poput židovskih vođa –ispustimo onu malu frazu „kao sebe”. Međutim Isus je želio navesti tu stvar direktno u srce svojih učenika, uključujući i nas, kada je reako pismoznancu što je prethodno citirano, „Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe!” (Mat. 22:39)

Ponekad nam se zna desiti da osjećamo kao da ne volimo uistinu sami sebe. Sigurno, mi ne volimo greške koje činimo, ili činjenicu da se s vremenom moramo boriti naizgled da vršimo božju volju u našem životu. Ipak, ostaje činjenica da mi ipak ljubimo sami sebe, a što se manifestira svakodnevno u našim aktivnostima. Ustajemo se iz kreveta svako jutro. Pripremamo se za naše dnevne aktivnosti. Upravljamo našim osobnim financijama. Kad smo bolesni zovemo liječnika. Na te i mnoge druge načine mi svakodnevno pokazujemo ljubav prema sebi kada se radi o zadovovoljavanju naših potreba. Za Kristovog sljedbenika to uključuje kako materijalne tako i duhovne potrebe. Da bi smo zadovoljli naše potrebe trebamo imati iskrenu ljubav prema sebi. To nije pokazivanje ponosa, sve dok su te naše potrebe koje nastojimo zadovoljiti zdrave i u skladu sa našim zavjetom posvećenja. Takva ispravno motivirana ljubav prema samima sebi je iskrena, stalna i trajna. Stoga kada imamo interes mi ga nastojimo zadovoljiti. Kada želimo nešto što je ispravno tada to nastojimo dobiti. Želja da zadovoljimo naše različite potrebe podrazumijeva da uvijek uključuje taj osnovni srdačni osjećaj: „Neka bude tvoja volja”.

Mi se brinemo za naše fizičke, duhovne, tjelesne, i dugoročne potrebe na temelju tih načela, a sve je to dokaz da ljubimo sebe. Kao što je važan način na koji ljubimo sebe, isto je tako važan način i na koji ljubimo bilo koga drugog, uključujući i naše neprijatelje. Isus je pokazao da bi smo trebali imati iskrenu, stalnu i trajnu ljubav prema drugima a koja uzima u obzir njihove interese, potrebe, želje, nade, ambicije, dobrobit, sigurnost i utjehu. Da bi smo zaista bili učenici našeg Gospodina i ispunili tu najuzvišeniju zapovjed, moramo imati želju udovoljti potrebama drugih i njihovinm željama utoliko koliko to želimo i kod sebe.

PREISPITATI SE

Svatko od nas treba procijeniti svoj napredak u ispunjavanju Gospodinove zapovjedi o ljubavi. Moramo si postaviti pitanja poput ovih: Kada smo zadnji puta mogli birati između onoga što smo mi željeli, jesmo li žrtvovali svoje želje u korist drugih? U mnogo slučajeva smo u iskušenju da ugađamo svom tijelu i volimo samo sebe. Božji su standardi toliko visoki i sa našeg palog ljudskog gledišta može nam se činiti da je gotovo nemoguće voljeti svog bližnjeg kao sebe.To je zbog toga što smo toliko zaokupljeni sa svojim potrebama da si ne možemo uzeti vremena i gledati na druge. Trebali bi smo umjesto toga razvijati duh ljubavi koji će nas poticati da polažemo svoj život za svoje bližnje pa čak i za naše neprijatelje. Samo ćemo na taj način „nadmoćno pobijediti” (Rim. 8:37)

U svojoj Propovjedi na gori, Isus je govorio o različitim načinima na koje možemo kao njegovi sljedbenici biti odvojeni od svijeta. Premda su doktrinarna gledišta u određenom smislu ono što nas odvaja od svijeta općenito, ipak iz Isusovih je učenja jasno da i naša osobnost igra vrlo važnu ulogu u našem odvajanju od svijeta. Protivnik nas može mamiti da vjerujemo kako su naša doktrinarna gledišta jedino što nas odvaja od svijeta. Ipak kao što je prorok Izaija rekao glede Izraela, to nas ne čini „svetijima od njih” (Iza. 65:5) Moramo si uzeti vremena za razmisliti na koji je način naš način života svjedočanstvo pred svijetom i pred našom braćom. Apostol Pavao je rekao: „Vi ste naše pismo, napisano na srcima našim, koje poznaju i čitaju svi ljudi” (2 Kor. 3:2) U sadašnje vrijeme naš je karakter primarno ono što se „pozna i čita „od ljudi oko nas. Moramo stoga dati sve od sebe da razvijemo sveobuhvatnu ljubav, krunsko obilježje „Kristovog uma”. Čineći to naše će svijetlo postjati sve jače, osvjetljujući sva naša djela i postupke.

CILJ KOJI JE PRED NAMA

Moramo ljubiti druge isto toliko koliko ljubimo sebe. Moramo također učiti ljubiti svoje neprijatelje. To uopće nije lako. Stalno se moramo boriti sa našim Protivnikom i našim tijelom „starom osobnošću”- (Kol. 3:9) Svakodnevno bi smo se trebali svjesno naprezati da razmišljamo o interesima, potrebama, dobrobiti, sigurnosti i udobnosti drugih. Imajmo na umu da je pravi ispit našeg učeništva u našoj spremnosti da ljubimo one koji nas ne ljube.

Praktičan način da napredujemo prema tome cilju da ljubimo svoje neprijatelje jeste u tome da razmišljamo o specifičnim ljudima s kojima imamo neke probleme i da pronađemo načina da im pokažemo ljubav i činimo im dobro. Također se možemo gorljivo moliti da rastemo u ljubavi i razvijamo njenu puninu u našim mislima, riječima i djelima. Nemojmo biti poput Farizeja i drugih židovskih vođe Isusovih dana koji nisu živjeli ni po ljubavi koja im je bila predstavljena kroz Zakon. Neka nikada ne bismo bili krivi, poput njih, za to da snižavamo Božje standarde na naš pali ljudski stupanj.

Naš Gospodin dao je važnu pouku u Mat. 5:43-48 u našu korist, i kako bi nam pomogla da potvrdimo svoj izbor i poziv. Kako bi sažeo svoju pouku, Isus je rekao da je svrha ovog napretka „da bi ste bili sinovi Oca svojega koji je na nebesima” (Mat. 5:45)